петак, 30. мај 2014.

Sekunda

Sekunda je dovoljna. Razumeš? Jedna. I da ništa ne bude kao pre. Čuj, kao pre!? Do malo pre! Do pre te sekunde.

Kao ono "jedan poziv menja sve". Taj jedan. Jedan razgovor. Taj jedan trenutak. Ta jedna odluka. Ta jedna sekunda. Skup nekoliko sekundi. Molekul sekundi. Strujno kolo sekundi. Zbir sekundi. Količnik sekundi. Splet.

I ta jedna sekunda ona je kao i bilo koja druga. Ona je sama po sebi neutralna. Ali u poređenju sa onom pre nje i onom posle nje? Ma, idi! Ode sve u minus ili ode sve u plus, ili ode sve u 3 lepe!

Samo ta jedna sekunda i živ si više nego ikad. Samo ta jedna sekunda i nema te.

I ti nikad ne znaš kad će ta jedna sekunda da se desi. Nikad. Niko. Ne znaš. I ne treba da znaš, a tako bi voleo, je l' da ? Eeee! Ne može! Ima da znaš kad se desi. A šta ako ne ukapiraš da je ta jedna sekunda, jedna od "onih" sekundi? Mnogo važnih. Značajnih. Da li ako ne znaš da je važna, ona i dalje ostaje važna sama po sebi? Eeeee, paaaaa, zavisi. Od vremena kad to ipak ukapiriš ili nikad ne ukapiraš.

I zbog te jedne sekunde, život je čudo. Razumeš? Nepredvidiv, migolji ti se, čak i najgorim control freak-ovima. Oooo, njima posebno! I sa zadovoljstvom. Znaš li ti kako si ti, bre, mali zbog te sekunde?! Mnogo! Ali, ona kad se desi, nekako odjednom postaneš veliki, nekako dođe red na tebe. Tvoj red na tvoju sekundu. I u toj sekindi ti si beskrajno živ. I u toj sekindi tvoj život je najveći život koji postoji i mnogo si jak, i mnogo si veliki i mnogo te ima i mnogo si mnogo. Ti! Šta god da ide posle. Sve što je bilo i što će biti je nekako... ma, kakvi! Ništa!

Ima tako nekih ljudi koji imaju baš mnogo tih sekundi, a ima onih koji za ceo svoj život imaju svega nekoliko. Imaju ih bar tri. Tu jednu sekundu kad se rode, onu kad umru i onu jednu za ceo život da bi imali za šta da se drže, šta da iščekuju, čemu da se nadaju i čega da se sećaju.

Ima onih kojima se te sekunde samo nižu i onda se taj niz odjednom zaustavi, i to baš onda kad se na te sekunde naviknu i kad budu potpuno sigurni, da se taj sistem spojenih sekundi nikad neće zaustaviti. Budu čak nekad toliko tužni da više nikad ne mogu da se sastave. A ima i onih kojima mnoooooogo dugo ne dolaze takve sekunde i onda kad se najmanje nadaju - B E M! Sekunda! "Ona".

I? Šta nam je činiti?

Pa, ništa.

Samo načuljiš uši, začkiljiš očima i otvoriš srce, a mozgu kažeš da ide kući i čekaš. A ona, sekunda, tu je. Samo što nije.

Razumeš?