tag:blogger.com,1999:blog-9666775188753580982024-02-20T06:10:33.874+01:00Mimo SvetaIl' si nindža il' si mindžaMonika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.comBlogger24125truetag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-45555684612396256092023-01-17T18:53:00.032+01:002023-01-18T14:13:28.047+01:00Tragični očevi balkanski<p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><span lang="sr" style="color: black; line-height: 107%;">Danas je tačno dve godine otkako moj otac ne hoda ovozemaljskim
ulicama. Na pragu svoje 50. verujem da je on jedna od najtragičnijih osoba koju
sam ikad upoznala. </span><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Pripadam generaciji u kojoj su porodice bez alkohola i nasilja
bile prava retkost. Za veliku većinu mojih vršnjaka bilo je potpuno normalno da
tata dođe veoma kasno pijan s posla, iako radi prvu smenu od 6 do 2, i da pretuče
mamu. Ubeđena sam da je baš tih godina nastala ona čuvena rečenica utehe koje
su žene jedna drugoj govorile – „Ćuti, bar te ne tuče…“. Nikad neću da
zaboravim svoju nastavnicu OTO-a koja je jedan ceo čas držala sa ogromnim naočarima za
sunce da se ne vidi masnica na oku s kojom je došla na posao. Da je tada postojala
kozmetička industrija kakva sada postoji, pare bi na Balkanu namlatila samo na concealer-ima…<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">A ko su u stvari ti naši očevi? </span></p><p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Otkad znam za sebe sam imala
osećaj da to što neko pije nije tek tako, nije sporta radi. Neka je tu muka u
pozadini s kojom čovek ne zna šta će i ne zna šta bi. Naročito ako je muškarac. Samo bi da ništa ne boli
i da ništa ne oseća. I ne, nije rešenje u teretani. Naši su očevi bili fizički aktivni.
Bar radnička klasa. Znači, ta muka se dizanjem tereta ne leči. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">U vreme mog odrastanja, a na mnogima mestima je još uvek tako, ako tražiš psihološku pomoć automatski si lud. A biti lud je sramota. Uvek sam se pitala kako to da kad
te zaboli zub odeš kod zubara, ali zato kad te zaboli duša, ne odeš kod
psihologa nego u kafanu. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">I na današnji dan ne mogu da se otmem utisku koliko je moj otac u
stvari ceo svoj život bio gladan ljubavi, ali je to tražio na pogrešan način,
tačnije kako je znao. A nije znao. Koliko je ceo njegov život bio time obojen i
koliko je to bilo jače od svega. Koliko je to njegovo neznanje bacalo senku na
sve drugo što je on bio i umeo. A bio je veoma inteligentan, talentovan za jezike
i crtanje, umeo je da piše i levom i desnom rukom, jer je suštinski bio levoruk,
ali to nije bilo popularno kad je on išao u školu. Kako je bio talentovan za matematiku,
ali je bilo para da se školuje samo jedno dete, starije, a to nije bio on.
Koliko je problema pravio od malena samo da bi neko primetio da i on postoji. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Tvrdio je da sam bila najlepša beba u porodilištu, što uopšte nije
teško kad se rodite u nemačkom porodilištu punom crvenih beba sa belom kosom.
Tvrdio je, takođe, i da su sve medicinske sestre u tom istom porodilištu bile
zaljubljene u njega. Po tome sam znala da preteruje kad sam ja u pitanju. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Maštao je o tome da ću kad porastem da sviram bubnjeve, vozim
motor i studiram elektrotehniku. Sve ono što on nije mogao. Njegova je ideja bila da daleke 1987. godine
dobijem kompjuter. U retkim trenucima kada je bio kod kuće i bio trezan, a u
još ređim trenucima nežnosti, je umeo da me pita „Kako tako mala glava, a tako
pametna?“ Ni do danas nemam odgovor na to pitanje. A nisam uvek ni sigurna da
je pametna. Mala jeste. Još uvek. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Nemam puno zajedničkih fotografija s njim. Jedva tri, četiri. Uspomena mnogo više. Na žalost, ne mnogo lepih. U stvari, svega nekoliko lepih. I kako čovek to sve da posloži? U koje foldere sve to da stavi? <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Svakog dana umre nečiji otac. I dan danas kad me pitaju „Od čega ti
je umro ćale“, ja odgovorim „Od sebe“. On i toliko mnogo drugih očeva. Balkanskih.
<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Čudni su ti odnosi. Umeju da nas obeleže za ceo život. Neko uspe
da ispravi transgeneracijsku traumu. Većina ne. Neko provede godine na
psihoterapiji, neko se anestezira. Neko od toga što je dobio, a nije
tražio, napravi umetnost, neko bolest. Neko razume i oprosti, a neko nikad ne
razume i nikad ne oprosti. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">A suštinski, nema propisane strategije, nema propisanog time
line-a. Svako na svoj način nosi svoj krst. Svako na svoj način igra kartama koje
je dobio. Nema pravog recepta. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr" style="color: black; font-family: verdana; line-height: 107%;">Možda je dovoljno za početak da vam bude žao. Oca. Sebe. Svih
očeva balkanskih i svih ljudi. I plačite. Jednom će valjda sve da izađe napolje…</span></p><p></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb-dRtt3cjlZyoZ-wOavyMBmybhjvdYhuM89gBtlOZ5vDYipNG-fMdzEMkbhDKd3R-6yNiumGNkp2_2kj_wJhvVd83bdXN7wtIBHoVsx2VP-uKfiY9jEohLW8ajHueAIpo5mhTvACdiCsPlAKCPrKSEpPXkZJ1GiAbNZJQlPYxXV80cKdsbWDvC_Lb/s612/istockphoto-504860322-612x612.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" data-original-height="407" data-original-width="612" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb-dRtt3cjlZyoZ-wOavyMBmybhjvdYhuM89gBtlOZ5vDYipNG-fMdzEMkbhDKd3R-6yNiumGNkp2_2kj_wJhvVd83bdXN7wtIBHoVsx2VP-uKfiY9jEohLW8ajHueAIpo5mhTvACdiCsPlAKCPrKSEpPXkZJ1GiAbNZJQlPYxXV80cKdsbWDvC_Lb/w400-h266/istockphoto-504860322-612x612.jpg" width="400" /></span></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana;">Ovo je fotografija kakvu nemam</span></td></tr></tbody></table><br />Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-32123798457153917112018-09-17T01:13:00.004+02:002023-01-17T22:21:04.012+01:00Da li venem ili zrim? Da li rastem ili gnjim?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Pre neku nedelju, a možda i nekoliko dana, ne umem da procenim, jer imam osećaj da mi jedan dan traje nekoliko dana, zapadne mi za oko jedan zanimljiv TED video. Mislim da je to pleonazam, jer još uvek nisam videla <a href="https://www.youtube.com/watch?v=RKK7wGAYP6k" target="_blank">TED video</a> koji nije bio zanimljiv. </span><br />
</span><div>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Naime, u njemu je jedna veoma fina godpođica gospođa govorila o tome kako ljudi gaje svoje misli i svoja osećanja u zavisnosti od jezika kojim govore. Između ostalog, kao primer navela je španski i nemački i reč "most". Naime, "most" na španskom je reč muškog roda, a na nemačkom ženskog. Španci "most" opisuju kao stabilan, snažan, dakle muškim atributima, a Nemci kao lep i elegantan, odnosno ženskim atributima. Idući dalje, navela je razliku u engleskom i španskom jeziku za primer kada se nešto razbije ili slomi. U engleskom si sam sebi slomio ruku ili si slomio vazu, a u španskom se ruka slučajno slomila, a vaza razbila. Englezi će zapamtiti osobu koja je razbila vazu ili slomila ruku, a Španci događaj kao takav.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Zašto je to važno?</span></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Čika Jova Zmaj nam je svima kad smo bili mali rekao "</span><span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kad porasteš, kad razmisliš, </span><span face=""trebuchet ms" , sans-serif">kaz'će ti se samo". Da li je zaista tako? Da li baš uvek kad razmislimo se sve samo kaže? O, ne. I kakve je uopšte ovo reč "porasti"? Zvuči da kad jednom porasteš to je to. Tu si se zakucao i onda odatle samo otaljavaš do smrti. Je l' tako beše ide redosled? Rodiš se, rasteš i razvijaš se, porasteš, živiš i umreš. </span></span></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Ili ono kad ti kažu "odrasti". I ta reč isto ima tačku nakon što se desi. Odrasteš i tu je kraj. Odrastao si i nema dalje da se raste. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Porasteš. Odrasteš. Sve svršeni glagol do svršenog glagola. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Možda mi kao ljudi koji živimo na ovom prostoru i govorimo ovim našim jezikom nemamo psihički ili emotivni problem, nego lingvistički! Možda je to što se hronično ne snalazimo u stvari zato što mislimo da jednom kad odrastemo to je to. To nam je završeno. Odrastao si i to je to. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Druga lingvistička zamka je reč "sazrevanje" koja je sinonim za "odrastanje". Ono donosi neku ozbiljnost, odgovorno ponašanje, ukratko jedan dosadan, rutinski život u kome se svaka prekomerena radost istog trenutka okarakteriše "nezrelošću" i "neodraslošću". </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Odrastanje i sazrevanje nose sa sobom neko konačno "prihvatanje" i "mirenje". Kao, ako si u miru sa stvarima koje nisu baš ok, ti si kao odrastao, zreo si, a realno si licimur i beskičmenjak koji je nešto iskalkulisao i vozi se linijom manjeg otpora. Zanimljivo je to što kao odrasla i zrela osoba ne možeš da vidiš kad se elementarna odgovornost prema sebi samom, a konsekventno i prema drugima koji zavise od tebe, pretvara u licemerje. Ne možeš da proceniš da li veneš ili zriš? Da li rasteš ili gnjiš?</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">I koje je sad tu rešenje? Da li ima neka matematička formula? Neki trik, da ipak živiš život dostojan ljudskog bića, da ne pregaziš svoje vrednosti tako da više nijedna ne ostane?</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Ima. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Date sebi onoliko vremna koliko vam je potrebno da nešto što vam se ne dopada promenite. Makar to trajalo godinama. To je vaš ritam.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Ne pravdate se nikome. Čak i kad pitaju zašto. Zato.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Nemojte biti prestrogi prema sebi. Posebno ako je bilo previše strogosti dok ste odrastali.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Imate pravo na pauzu. Pauza je moćna stvar. Baš ume da razbistri um i regeneriše.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Možda ste prestali da rastete fizički, ali suštinski niste odrasli i nikada nećete. Jer odRASTanje je proces i traje dokle god ste živi.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Zato, nemojte nikad da odrastete, a rastite svakog dana. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;">Nemojte nikad da sazrite. Zna se šta ide posle ;)</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8aJdxvuQcebA5erMbSer87i_a7I1iw7j11sakcF14wuLXtOmMxLIOJ_AB5f9zKcyL8fTkTG9iynzUW3a0j9TJHvbSP617OjWi9BjZsLtKH3qePAm3CExLLIcbD3wRWbw-V1EIYo6u4fY/s1600/Ripe-Rotten.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8aJdxvuQcebA5erMbSer87i_a7I1iw7j11sakcF14wuLXtOmMxLIOJ_AB5f9zKcyL8fTkTG9iynzUW3a0j9TJHvbSP617OjWi9BjZsLtKH3qePAm3CExLLIcbD3wRWbw-V1EIYo6u4fY/s320/Ripe-Rotten.jpg" width="320" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span></div>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-30897525404033526232016-03-28T23:07:00.001+02:002023-01-17T22:20:29.064+01:00Kako znaš?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Koja je tačno mera? Koja je mera tačna u voljenju sebe, a da ne odeš u samoživost, egoizam? Čime se sve to meri? Kojom spravom? I koja je merna jedinica? </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako da znaš da to što vidiš u ogledalu si zaista ti? Ni više ni manje od onoga što zaista jesi. Kako da ne prenapumpaš svoje vrline i sposobnosti i odeš </span><span face=""trebuchet ms" , sans-serif">narcizam i prepotenciju, a u isto vreme da ne nipodaštavaš sebe i odeš u bezvrednost i nevidiljivost.</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako da znaš koliko da daš i koliko smeš da uzmeš? Koliko je bezbedno to davanje i uzimanje i za tebe i za tog nekog kome daješ i od koga uzimaš? </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš da je ljubav, a ne opsesija ili zavisnost? Kako se to meri? Čime? Kako da prepoznaš? Kako da znaš?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako da znaš da je nešto instinkt, a ne strah od toga da ti se ne desi opet ista loša stvar koju si jedva preživeo i nisi sasvim siguran da od nje nisi poludeo?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako da znaš kad treba prestati da budeš nekonstruktivno pozitivan, a kada konstrukitvno negativan? Kako znaš da si realan, ako je tvoja realnost toliko različita od realnosti drugih ljudi jer svako svet posmatra svojim očima i vidi kroz prizmu samo svog prezivljenog?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš da si jeo dovoljno ako si svakog dana drugačiji? </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš da je ono što si uradio prava stvar kad ona može da izgleda kao greška sada, a već koliko sutra skroz suprotno?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš kad treda da pričaš, a kada da ćutiš?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš da ne znaš da pevaš ili crtaš kad i to može da se nauči i vežba?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš da nekome nije stalo do nečega ili ipak jeste? Kako znaš da taj neko možda pravi pauzu da udahne vazduh? Kako znaš da i tebi ne treba pauza?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Hoćeš li da prestaneš da postojiš, ako prestaneš da radiš ono što misliš da te čini živim?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš da ti baš to još nešto nedostaje i da budeš skroz srećan? Šta ako to nešto dobiješ i ne postaneš srećan? Šta ćeš onda? Je l' to onda znači da ćeš biti nesrećan zauvek? Zar onda vredi živeti?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš koliko dugo treba da živiš da bi ti bilo taman života?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Ili sve to uopšte nije bitno, nego samo tako treba da pustiš, pa šta bude. Kako znaš da baš tako treba i zašto ti to nije ranije palo na pamet? Kako znaš da možeš tako?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako da znaš?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Probaš.</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Pa, ako uspe - uspe. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">A šta ako ne uspe?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Probaš opet.</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Kako znaš koliko puta treba da probaš...?</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5LHL8eX71iZcZ_3bNbTgIfwxHwFrMR4gzeN-PuueELTMC_7f88kd6ZVib3FlN-EoUfaXoBtb8ZEIObfxsGxSFTzcQM06HxdWNx_ePDiPm9U1LzuUCmGrkf50WsX-wvGB3f9G2kwfA_r8/s1600/metar.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5LHL8eX71iZcZ_3bNbTgIfwxHwFrMR4gzeN-PuueELTMC_7f88kd6ZVib3FlN-EoUfaXoBtb8ZEIObfxsGxSFTzcQM06HxdWNx_ePDiPm9U1LzuUCmGrkf50WsX-wvGB3f9G2kwfA_r8/s320/metar.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-64089584627349418152015-10-24T13:43:00.001+02:002023-01-17T22:21:33.251+01:00To vam je sve na nervnoj bazi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Koliko tačno želite da živite? Koliko dugo? 80, 90, 100, 110 godina? Koliko je života tačno dovoljno? Napravite ugovor sa sobom, potpišite ga i to je to. Toliko ste stvari u životu potpisali, što ne biste i ovaj dokument.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Drugo pitanje je šta vam je u životu važno. Šta vas raduje? Sedite tako neko jutro kad ustanete ili kad se negde nađete sami i papir i olovku, pa piši. Ako vas ništa posebno ne raduje, zar je onda bitno koliko ćete dugo živeti? Jer živeti i životariti nije isto. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Fakat je da kad budete krenuli da ređate stvari koje vas raduju videćete da su to neke sitnice uglavnom, ali da ima i krupnih stvari, materijalnih. Ali, ako vam je spisak dovoljno dug i ako je srazmera bar negde pola-pola (nematerijalno-materijalno), videćete da ste skroz super. Ako vas raduje da se prošetate po suncu, zar je bitno kakve su vam cipele? Ako vas raduje jutarnja kafa, zar je bitno da li vam je šolja od porcelana? Ako vas raduje da čitate, zar je bitno da li ste knjigu kupili ili pozajmili? Ako vam je bitno, onda jbg.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Mnogo se ložimo na sreću i dug život. Onako, baš smo predani u tom stremljenju. Prosto, nisi savremen ako ne gutaš suplemente, jedeš gluten i slaninu i ne mlatiš se u nekom fitness centru. Kao neki izrod da si. Gledaju te kao da si pao s Marsa. A šta ako vas miris hleba podseća na toplinu doma i to vas raduje? Šta ako vas miris znoja tera na povraćanje, pa samim tim i sala za vežbanje? Šta ako vam je gušt da zagrizete jabuku onako samo obrisanu o džemper, iz ruke, da se glasno čuje kako vam pod zubima zaškripi? Hoćete li se odreći svojih radosti zarad savremenosti?</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Živimo u dobu kada je meso koje se kupuje u prodavnicama narokano hormonima, aditivima, a zemlja u kojoj raste povrće pesticidima i veštačkim đubrivima. Kada nam zakržljali paradajz prodaju po basnoslovnim cenama jer je organski, ono iz bašte. Ne možemo svi da se vratimo prirodi. Ne palimo se svi na to. Sviđa nam se "civilizacija", a divljina samo ponekad. "I šta mi, nindže, sad da radimo?" Ništa, brate mili. Da se malo opustimo i živimo. Jer nećete navući neku boleštinu od neorganske hrane i nesmotanog duvana. Razbolećete se od svojih misli pre nego od prskanih tikvica i adidas slanine. Jer, koliko ste puta čuli priče o stogodišnjacima koji i piju i puše? Nije to propaganda. Sećam se jedne moje drugarice čijoj baki su na samrtničkoj postelji jedva odlepili cigaretu sa usana, a imala je 92 kad je ošla s ovog sveta. Ljuštila je rakijicu svakodnevno najnormalnije.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Mnogo volim ono Selimovićevo "Boj se ovna, boj se govna. A kad ćeš živeti?" Pravo u suštinu! Verovatnoća da ćete se razboleti od neke nelečene emocionalne traume je 100 puta veća nego da će vam se to desiti od svinjskog pečenja. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Tamo nekih osamdesetih, lekari su imali super poštapalicu za svaku tegobu zbog koje su ljudi kod njih dolazili. "To vam je sve na nervnoj bazi". Ljudi su mislili da ih ovi u belim mantilima zajebavaju. Onako, bezobrazno i eksplicitno. Strahovi, brige, tuga. Sve to razboli čoveka i krene da otkazuje onde gde ste najtanji. I zaboravite nasledne bolesti. Niste nasledili dijabetes od oca, već vam je emocionalni patern kao njegov. Niste nasledili gastritis od majke, nego strepite i gajite strahove kao i ona. Nešto ne možete da svarite. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">I da, najlakše je sanirati posledice, a zagrebati po površini da vidite šta tačno ima ispod što vas razboljeva, e to je već rudarski posao. Treba vam oprema za to. Duboke gumene čizme, šlem i na njemu lampa, HTZ rukavice, debela jakna i budak. I ko zna koliko dugo ima da se kopa dok se ne dođe do "blaga". Do toga zašto se gojite i od vazduha, zašto imate migrenu, zašto se budite sa gorušicom, a niste trudni, zašto imate proširene vene i tako u nedogled.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Zdrav si ako si u miru sa sobom i onim oko tebe. To što ćeš da trčiš 10 km svako jutro neće ti produžiti život još jednu deceniju. Pre ćeš da se navučeš na endorfin koji tvoj mozak luči dok trčiš i sam sebi postaneš diler. Ozbiljna zamena teza, je l' da? Al' nije za zameriti. Svako od nas radi najbolje što zna u datom trenutku. Da zna bolje, uradio bi.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Život je i kratak i dugačak u isto vreme. Ako vam je sve malo i nezadovoljni ste, prokleto je kratak. Ali ako umete da se radujete malim stvarima, gotovo da nema kraja. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Da li će biti baš super ili strašan, izaberite sami. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">A ako tražite smisao života, odgovor je vrlo jednostavan. Život sam po sebi.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9yK21-JqyPjkcnOVCyhqAWjcwBM-6tWeopwQ-09SC3fr4_hEdnvWrFquPr-_XSqJV0J8xyfyDY7mUZBM9eQ743-Wv2L6SNHsAi-jM8FVYOLjJxAQGkdv_TFj2Nz4JYgCSzCIHC-pmTEg/s1600/Positive-Quotes-2.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="307" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9yK21-JqyPjkcnOVCyhqAWjcwBM-6tWeopwQ-09SC3fr4_hEdnvWrFquPr-_XSqJV0J8xyfyDY7mUZBM9eQ743-Wv2L6SNHsAi-jM8FVYOLjJxAQGkdv_TFj2Nz4JYgCSzCIHC-pmTEg/s320/Positive-Quotes-2.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-36396202658483040222015-09-13T10:55:00.003+02:002023-01-17T22:30:42.807+01:00Šljive, žileti i seksizam<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">I tako meni juče iskoči <b>Mashable</b> vest o nekoj cici koja je nekom baji dobrano odbrusila u ličnoj <b>LinkedIn</b> prepisci koju je on inicirao i napisao joj da joj je profilna "zanosna" i "da je odnela pobedu najlepše profilne na Linkedin-u koju je ikad video". Ona je posle toga nešto njega tužila i tu je svašta bilo.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Pre nekog vremena su se na <b>Instagram</b>-u pojavile fotografije devojke na čiju je garderobu "procurelo". Znate ono. Gadno. Menstrualna krv. Malo posle toga fotografije ženskih postporođajnih strija. Na tom istom Instagramu. Ove prve gadne fotke je Instagram oborio, ove druge manje gadne nije.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Za sve to vreme na <b>Tumblr</b>-u tinejdžeri postavljaju fotke ljubavnih ugruza (u narodu poznate kao šljive) po vratovima i rukama i tek isečene ruke i noge žiletima.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Prošle nedelje sam odgledala dokumentarac "<a href="http://www.imdb.com/title/tt4382552/?ref_=nv_sr_2" target="_blank"><b>Hot Girls Wanted</b></a>" o devojkama između 18 i 20 godina širom Amerike koje ulaze u internet porno industriju u kojoj im se karijera završava posle samo 3 do 6 meseci, a njihov "materijal" ostaje večno na netu. Juče "<a href="http://www.imdb.com/title/tt3713166/?ref_=nv_sr_1" target="_blank"><b>Unfriended</b></a>" o devojci koja je izvršila samoubistvo nakon što je neko iz njene ekipe obajvio snimak na <b>YouTube</b>-u nje pijane, usrane i krvave i podelio ga na <b>Facebook</b>-u, nakon čega im se njen online duh pojavljuje na <b>Skype</b>-u u grupnom call-u i jednog po jednog ih ubija. Cyber horor. Novi žanr.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">OK. Šta imamo ovde?</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Imamo sve i svašta. Od toga da je sve otišlo dođavola, do toga da nam nema spasa. Suštinski, ono što se da primetiti na prvu loptu jeste potpuna ogoljenost svega ljudskog i želja za pažnjom (ličnom ili da se na nešto obrati pažnja).</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Nikad u istoriji čovečanstva nismo bili ogoljeniji drugima u svojim frustracijama kao u ovom trenutku. Nikad ih kao ljudi nismo tako grandiozno pokazivali drugim ljudima.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Da je ta ogoljenost konstruktivna u smislu da vodi ka nekom isceljenju, sve bi bilo OK. Ali, nekako ne vodi...</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Kao da je neko planetarno takmičenje u toku. Borba za like koji prija egu.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Poznajem ljude koji nemaju nalog ni na jednoj društvenoj mreži i nemaju pametan telefon. Ne znam da li da im se divim, zavidim ili čudim. Nisu to nikakvi bogovi u liku i telu ljudi. Itekako su frustrirani kao bilo ko od nas (da, nas. ne, onih) koji smo umreženi, ali nešto nisu zainteresovani da to okolo dele tek tako. Ono što njih razlikuje od nas, čini mi se, je da nekako znaju da je to besmisleno i da neće završiti posao. Da je deljenje suštinski umnožavanje. Ako je lepo - super! Ako je frustracija... Sami uradite matematiku.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">U trenutku kada se pojavio internet, bilo je za očekivati da će osim dobrih stvari na svetu isplivati i one loše i da će između minusa i plusa biti ogromna razdaljina.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Da li će u jednom trenutku sve postati besmisleno i da li ćemo da se skinemo sa mreže, mi ljudi? Ne verujem. Pre će se desiti neka evolucija (evaluacija i ovulacija), nego revolucija. Da li će balon frustracije pući i mi umreženi postati bolji ljudi? Nećemo. To se dešava u realnom životu.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Do tada, vidimo se na mreži. Stvarno se vidimo...</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIsuMOpdlARItg_HvJbkB0vBlPK-sZmlQOf9MDhN09HH01puHJOPp0m5xCLqansVw2dX6v8RKWsLDR84OJMzemmPRMCwnIc6Q60-TTEki3LmXWHuKHKSK3BUqqBuzP1rlXlGqseRytDnI/s1600/f6u8h.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIsuMOpdlARItg_HvJbkB0vBlPK-sZmlQOf9MDhN09HH01puHJOPp0m5xCLqansVw2dX6v8RKWsLDR84OJMzemmPRMCwnIc6Q60-TTEki3LmXWHuKHKSK3BUqqBuzP1rlXlGqseRytDnI/s320/f6u8h.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">*<i>Ovaj tekst je napisan i objavljen iz frustracije i u želji da se skrene pažnja (i lična i na određenu temu).</i></span><br /></span>
<br /></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-75804763402056403562015-07-04T10:56:00.002+02:002023-01-17T22:31:33.419+01:00Ovo nije moj cirkus, ovo nisu moju majmuni<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Voleti ljude i razumeti ih je jedno, želeti da nekom pomognete, a da vam taj neko to nije eksplicitno tražo i želeti da ga promenite, to je nešto sasvim drugo. Jedno je empatija, a nešto sasvim drugo trpanje nosa u nešto što prokleto nije vaš posao.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Nekada davno, u ne baš tako dobra stara vremena, išla sam kroz život sa željom da spasem čitav svet. Sve osim sebe. Izgarala na tom svom umišljenom putu bez sposobnosti da kažem "ne" ičemu što mi se serviralo kao nešto što se mora i što je iz nečije tuđe perspektive neophodno. U jednom trenutku sam došla do tačke kada sve to što sam radila više nije davalo nikakve rezultate. Ne da rezultat nije postojao, već je bio nikakav, loš po mene i skroz cool za one oko mene koji su tako lagodno živeli u svojoj intertnosti da se čak nisu ni trudili da se počešu kad ih zasvrbi. Ja sam bila tu da počešem. I to sam tako dobro radila, da su izgubili želju da ikada više i pomisle da se sami počešu i verovali da ću biti večno tu da to radim. Bravo ja!</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">I dok sam tako češala druge gde ih svrbi, a sebe i gde me ne svrbi, iscedila sam gotovo sve svoje resurse kao ljudsko biće. Trošila sam ih nemilice bez pauze da im omogućim da se obnove. Kao mahnita hobotnica radila sam 100 stvari u isto vreme i nijednu dovoljno dobro, a pritom izgarala do krajnjih tačaka iscrpljenosti duboko verujući da ću ako budem bila takva, "dobra", imati i ljubav koja je tako preko potrebno gorivo za ovaj život koji živimo.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">A ljubavi ne beše niđe. Samo ludačko trčanje kao da me sto đavola jure i ako stanem ima svašta da mi rade, pitaju i rascepkaju me na sitne komade. I na kraju je tako i bilo. Na kraju te jurnjave. Samo sam stala i rekla "OK, hajde da vidimo šta ima na meniju, šta ima za popit' i pojest". Beše to jedan bogat meni. Pravljen 37 godina. Od predjela, glavnog jela, jela sa roštilja, jela iz mora, tora i obora i samo jedan slatkiš. Specijalitet kuće.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Telo je obično ono koje nam daje signale šta je za nas dobro ili loše. Ako smo pod velikim stresom i fizički umorni, srce će lupati jako, kao da se samo sa sobom bori da radi svoj posao. Ako smo frustrirani i nedostaje nam ljubavi i nežnosti, utehu ćemo tražiti u hrani, u još jednom zalogaju koji treba da ispuni prazninu. Ako nam se gadi sutuacija u kojoj smo, stvarno ćemo osećati mučninu. Fizički. Ako nam dom koji smo izgradili nije utočište, sedećemo sat vremena ispred svoje kuće u kolima ili na klupi i nećemo želeti u nju da uđemo, ili ćemo samo da se okrenemo i besciljno lutamo okolo. Nebitno kojim prevoznim sredstvom.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ko zanemari sve ove "simptome", već krene da ih amortizuje nekim psihoaktivnim supstancama, lekovima za smirenje, antidepresivima, alkoholom, drogom, lakom ili teškom, zaglavio se u sopstvenom mulju i u njemu tapka nogama. Samo će dobiti proširene vene. Stvarno. Fizički.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ko stane i okrene se prema "đavolima" koji ga jure i kaže "OK, momci, da vidmo šta smo ovde imali. Da izračunamo šta sam pojeo i popio", na dobrom je putu da sravna taj račun zauvek i ode u neku drugu kafanu, tačnije restoran gde se služe lagani obroci koji ne padaju teško na želudac, posle kojih niste ni umorni ni prazni, već imate osećaj lakoće, odjednom mnogo energije, oči vam sijaju od čiste životne radosti.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Caka je u tome što od te kafane sa teškom hranom do restorana sa laganom hranom ima baš da se ide, a vi više nemate auto, nego polako, pjehe. Caka je i u tome što ne znate tačno gde je taj novi restoran, samo znate da je otvoren 24 sata i kad god da ga nađete i stignete biće otvoren.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Jednom kada shvatite da možete samo sebe da spasete i menjate, tačno ćete znati kada ćete u nekoj budućoj situaciji moći da kažete onu čuvenu poljsku poslovicu "Ovo nije moj cirkus. Ovo nisu moji majmuni". Tačno ćete znati kada treba da kažete "ne", da se sa blagim osmehom i mirom samo udaljite i nastavite gde ste krenuli. Laganim korakom. Jer više nigde ne žurite jer znate da ono što je dobro za vas ne iziskuje vanserijski napor ni izgaranje. Naučiili ste da ono što je previše teško ne treba da radite. Ili mu nije trenutak ili mu nikad neće ni biti.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhH8UOEYKM8VFzkpdnu5Q7vswBJuUw90dRe6jpL5i1zCjdZEfscVz-bRNZLlnoQsl4C8CSQlLQQ77-H_RV-i-gEF-dvP32btLH1pzYmqzZ4tvDRfHgKcR3BYyGCQrvVuKWP7r87FkYeF08/s1600/not-my-circus.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhH8UOEYKM8VFzkpdnu5Q7vswBJuUw90dRe6jpL5i1zCjdZEfscVz-bRNZLlnoQsl4C8CSQlLQQ77-H_RV-i-gEF-dvP32btLH1pzYmqzZ4tvDRfHgKcR3BYyGCQrvVuKWP7r87FkYeF08/s320/not-my-circus.jpg" width="319" /></span></a></div>
<br /></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com12tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-45126149848715518102015-06-21T23:23:00.001+02:002023-01-17T22:31:52.041+01:00Kad je Hari sreo Sali<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Ne verujem u muško-ženska prijateljstva,
osim ako neko od to dvoje nije gej. Latetntno ili osvedočeno. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Toga nema ni na filmu. Neko tu uvek ima
skrivene namere. UVEK! Poznanici različitog pola, da. Kolege različitog pola,
da. Ali prijatelji, ne. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Površnost da. Poznavanje, ono suštinsko,
koje počinje željom da sa nekim uspostavite dublji odnos ne može za cilj da ima
prijateljstvo. Kafenisanja, četovanja, dopisivanja. Come on. Nismo deca.
Komunizam je propopao, a sa njim koncept druga i drugarice.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">„Mator“ čovek ne može da ima prijateljicu,
a „matora“ žena prijatelja, osim ako već nešto nije bilo među njima, pa je
izbledela telesna i emotivna želja, a ostalo poznavanje onog drugog u dušu, pa
je to preraslo u odnos najsličniji ljubavi majke/oca prema ludom detetu :)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Svako ko bude rekao drugačije ili nije
svestan ili laže. I sebe i druge.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Setite se filma „Šećerna vodica“. „Mi smo
kao drugari, super pilule i to“. „Kad je Hari sreo Sali“, „Venčanje mog
najbolje prijatelja“. Da nabrajam još?<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Da se razumemo, niko tu nije kriv. Priroda
je tako odredila. Mnogo više ljudi šeta ulicama i zamišlja druge ljude gole,
nego što biste i pomislili. Svaki kontakt između osobe muškog i ženskog pola ne
može bez „ŠBBKBB“ momenta (prim. aut. ŠtaBiBioKadBiBilo). To je tako normalno i
prirodno. Moral i nepisana društvena pravila su u drugoj koloni. Pod B. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Da nije tako bilo bi apsolutno prihvatljivo
da se vaš najbolji prijatelj druži sa vašom ženom, a da vi mirno spavate, a
vaša najbolja prijateljica sa vašim mužem. Da budu „kao drugari, super pilule i
to“. Nije prirodno, je l' da? I one fore, to mi je drug /drugarica iz srednje
škole. Really?! To što ste ostali samo „drugari“ govori da tu neko nije imao
hrabrosti i to je sve.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Mislim da od ovih koji govore „ona/on mi je
samo prijatelj/prijateljica“ nema većih licimura. Dobro, ima, ali sad ne
pričamo o njima.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Kad se dvoje ljudi sretnu skeniranje je
neminovno i automatsko. Nebitno gde i u kojim okolnostima. To je nesvesna
radnja. Kao disanje. Dolazi do simpatije ili antipatije. Nesvesno. Posmatrate
kroz svoje filtere i nekog možete da nedužno diskvalifikujete samo zato što vas
je podsetio/la na nešto od pre, kao i da ga/je favorizujete iz istih razloga. I
to je tako. Sve drugo je racionalnizacija u plus ili minus.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Posle prvog skeniranja ima milion stvari
koje su u igri. Erik Bern je napisao knjigu „Šta kažete posle zdravo“. Nikako
da je pročitam. Sve se nešto mislim da bih tamo našla svašta što bi mi posle
samo zakomplikovalo već hiper senzibilnu percepciju ljudi i života. Ali kako
čovek uvek treba da ide prema onome što ga plaši, jer tamo sigurno leži neki
važan odgovor, javno obećavam da ću je u ovoj godini pročitati.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">A vama preporučujem da razmislite zašto je
nekom prijatno u vašem društvu ili vama u nečijem ali ste samo prijatelji. Ko
tu igra neku igru – vi ili taj neko? I odvažite se da kažete šta mislite. Među
prijateljima ne bi trebalo da bude tajni, je l' tako?<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Prijatelj je neko zaista poseban. Prijatelj
je srodna duša. Najjednostavniji i najčistiji osećaj ljubavi oslobođen od
očekivanja. Ako ste s nekim prijatelj zato što nešto očekujte, zapitajte se da
li bi to što očekujete vi mogli da pružite tom nekom. Ako biste mogli, onda OK.
Nađite sebi slične. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Prijatelj je osoba za koju znate da može da
ne bude OK, ali da je to vama OK jer je vaš prijatelj. Da ćete mu to i reći.
Prijatelj je onaj ko ume da te „ošamari“ kad ti je „šamar“ potreban i zagrli i
ćuti, kad ti baš to treba, jer šta tu ima da se priča kad se sve zna.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Prijatelj je blisko biće. S prijateljem
može da se spava u istom krevetu posle žurke i da se priča do duboko u noć, kao
na ekskurziji. Da li vi možete sa svojom prijateljicom ovo da radite, a muško
ste? I da li vi, drage dame, možete ovo da radite sa svojim prijateljima, a da
vas hormoni i feromoni ne uznemiravaju.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Možda. Uz tešku muku. Zato budite oprezni
sa rečima i definicijama. Ako već koristite nečije vreme, nazovite to pravim
imenom. Fer je. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ako nekog pitate kako je i zaista vas
zanima kako je i želite da vas neko poseban pita kako ste, zapitajte zašto to
želite. Zašto vam je važno da to znate i da taj neko ili ta neka zna kako ste
vi? Jer ste drugari? Yeah, right...</span></span><br />
<br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCWmpjPDFeMt5zHGyljyDaqkBLR6MCO_AyhabgIroH1fRIo4LsNz6nSlT9POyF53cUynhG241rYhAyGV86zW9EZrl_Bqz4cwFQlE_G0YW-mrGV8OfjmPXw8m7omu9TSj9WPVGmhxAFR8s/s1600/1.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="64" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCWmpjPDFeMt5zHGyljyDaqkBLR6MCO_AyhabgIroH1fRIo4LsNz6nSlT9POyF53cUynhG241rYhAyGV86zW9EZrl_Bqz4cwFQlE_G0YW-mrGV8OfjmPXw8m7omu9TSj9WPVGmhxAFR8s/s320/1.png" width="320" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-73473318907988286052015-06-14T23:07:00.002+02:002023-01-17T22:32:23.725+01:00Posle ljubavi ostaje hvala<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Momo Kapor je jednom davno divno napisao "Posle ljubavi
ostaje rečenica: 'Divno izgledaš, nisi se ništa promenila…' i 'Javi se ponekad,
još imaš moj broj telefona'." <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
Baš to. To ostaje. Posle ljubavi ne ostaje mržnja. Posle ljubavi ostaje
zahvalnost. Zahvalnost za sve lepo što se dogodilo. Što je ljubav veća, to je
zahvalnost veća. Ako je neka mala ljubav, onda ostaje mala zahvalnost. Ima i
takvih. Shvatite posle nekog kratkog vremena da ne možete zajedno, da ste
nekompatibilni, da mislite drugačije, ali su osećanja ipak postojala, to mu
onda dođe kao neka mala ljubav. Zvuči smešno, ali nije. Ako ljubav dugo traje
onda je velika, ako traje kratko onda je mala. Ali, je i dalje ljubav.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
Je l' teško voleti? Pa, nije. Malo se opustiš i eto je. Uvuče ti se neko pod
kožu, a nisi se ni okrenuo. Kliknete. Neko nešto kaže i ostavi vas zatečenim
jer to nikad niko nije rekao osim vas. Kako to zna? Odakle njemu moja rečenica
koju nikad od mene nije čuo, a ja sam je toliko puta izgovorila. I tako sedite
danima i satima i pričate. O svemu i svačemu. Šta biste želeli onog jednog dana
kad taj jedan dan dođe. O tome šta vam je važno. Šta volite, šta ne volite. Pa,
se upustite u fizičko. Pa, se istražujete, jer svako je drugačiji. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
I tako prolaze dani. Vidite se. Čujete se. Grlite se. Ljubite se. I nekako se
ljubav uvuče. Niste ni primetili. I šta god radili, dan vam se nekako pretvori
u one trenutke kad ćete se čuti i videti. Polako sve počinje oko toga da se
vrti. Pa, vas tako malo pritiska u grudima kad se ne čujete i ne vidite. Pa,
ste malo nervozni. Srce kuca malo jače. Mozak radi malo brže. Juri krv. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
U zrelim godinama više nema zaljubljivanja. Ima samo onoga neko prija i neko ne
prija. Nema "ne mogu da živim bez tebe" jer ste već toliko puta
preživeli kad ste mislili da nećete. Nema, "ne mogu da učim jer stalno
mislim na tebe", jer više niste ni u školi ni na fakultetu, nego ste na
poslu od koga plaćate račune i hranu. Nema nesanice, jer znate da kakav god da
je problem, sutra je novi dan i znate da je jutro pametnije od večeri. I kad
nešto krene po zlu, ne ćutite nego kažete jasno i glasno, "ovo hoću, a
ovo, izvini, neću". I ako nešto ne može, onda lepo kažete "hvala"
i odete.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
I to hvala je iskreno. Nije ono cinično. Ono kad ste kivni na nekog drugog što
nije ono što biste želeli da jeste i ne ponaša se onako kako biste voleli da se
ponaša, bez obzira šta je tome razlog. Lepo osetite neku zahvalnost za sve lepo
i zaboravite sve ružno i idete dalje. Jer znate da nisu svi ljudi jedni za
druge. I to nema veze sa onim "suprotnosti se privlače", nema veze ni
sa natalnom kartom, ni sa Bogom, ima veze sa životom. Ima veze sa tajmingom.
Jer, koliko puta vam se desilo da nekog ne vidite nikad i onda odjednom taj
neko vam postane vidljiv. Skrene pažnju na sebe, a ranije ga niste ni
primećivali. Znate nekog godinama, ali nikad o njemu niste razmišljali u bilo
kakvom emotivnom kontekstu. I onda vam se desi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
Sve i da nikad niste izgovorili "volim te" to ne znači da to
"volim te" nikad niste osećali. Možda nije stiglo da se razvije u
veliko "volim te", ali je sigurno bilo volim kad radimo to i to.
Volim kad ćutimo zajedno. Volim kad se vozimo zajedno. Volim kad slušamo muziku
zajedno. Volim kad spavamo zajedno. Volim kad se probudimo zajedno. Ne mora
nikad da se kaže, ali ako se sve to voli, onda je ljubav tu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
I kad ona ode, ostaje hvala za sve to što ste voleli. Negde ode sve ružno i
ostano samo to lepo i zahvalnost za nju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
Od "volim" ostane "hvala". <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
Jasno i čisto "hvala" kao što je i bilo "volim".<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
Ostane "'Divno izgledaš, nisi se ništa promenila…' i 'Javi se ponekad, još
imaš moj broj telefona'." <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br />
No hard feelings, just thank you.<o:p></o:p></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><br />
</span><div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><span style="background-color: white;"><br /></span>
</span><br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9mGHV9Mpkwyp1euE1Ssx2zbvKoJPuxhBJ7dXs49yQtldTDZSFxd5FjvLXFy9VeaBDiJb22DDmXvFeD0M6s1o6kQB9WjBNgBdUV6abQ-AKaarS4yvQKB2KzdfiUfqceN2TGEChaIyv-EM/s1600/309813_10151383343354835_68734310_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><img border="0" height="317" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9mGHV9Mpkwyp1euE1Ssx2zbvKoJPuxhBJ7dXs49yQtldTDZSFxd5FjvLXFy9VeaBDiJb22DDmXvFeD0M6s1o6kQB9WjBNgBdUV6abQ-AKaarS4yvQKB2KzdfiUfqceN2TGEChaIyv-EM/s320/309813_10151383343354835_68734310_n.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span face="'Trebuchet MS', sans-serif" style="background-color: white; font-family: verdana;"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-1156435876877485182015-05-26T23:07:00.003+02:002023-01-17T22:32:45.087+01:00Omnia Mea Mecum Porto<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Za poslednje 4 i po godine selila sam se 6 puta. Nije baš jednom godišnje. Više je bilo više puta za nekoliko meseci, pa se skrasim, pa opet selidba, pa se malo skrasim. Al' samo malo. I onda opet.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Oduvek sam se pakovala kao vojnik. Brzo. Nikad mi nije bilo teško. To vam je kao i sa otkazom. Jednom kad prelomite i date ga, svaki sledeći put je lakše. Jednom kad se odselite, svaki sledeći put je lakše. I svaki put imate sve manje stvari. Kao da u svakoj selidbi iznova shvatite koliko su stvari samo stvari i sa sobom ponesete samo ono što vam je potrebno da preživite. Nekako znate da neće biti rata ili zombi apokalipse i ne ponesete cipele koje niste nosili 5 godina i farmerice koje ste kupili pre 10 godina da ih nosite kad smršate. Kad smršate, kupićete.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Međutim, ima jedna stvar, odnosno skup stvari koje kada nisu sve sa mnom znači da tamo gde sam, nije moj dom. Nije još uvek ili nikad neće biti. To su moje knjige. Ako sve nisu sa mnom, znači da se u stvari nisam preselila na duže. Da sam tu gde sam privremeno. Sakupljam ih od svoje 15. Svaka ima moje ime i godinu kada sam je kupila ili dobila. Mada te koje sam dobila imaju posvete. Ne znam tačan broj, ali ih ima mnogo.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">U šestoj selidbi, ovoj poslednjoj, donela sam odluku da ih ostavim za sobom, da ih ne ponesem, jer mnogo ih je. Stvarno. I nije prošlo ni dva meseca, a već mi nedostaju. Odjednom mi se čita. Odjednom bih još neku da dodam. A toliko ih ima lepih, novih. I starih, a lepih koje nemam. Odjednom kao da mi nedostaje neki deo tela. Kao da je neki deo mene negde ostao, a ja ne znam da li ću tamo ikada i kada da se vratim, a one me čekaju. Ostavljene.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">To što sam surova prema drugima mogu nekako i da objasnim, ali što sam surova prema sebi, to ne umem. Možda mislim da tako pravim ravnotežu. Možda proveravam sebe koliko mogu da izdržim. I svaki naredni put podižem taj prag. I to je valjda neki trening. Surovi trening nas surovih.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ranije mi nisu tako brzo nedostajale. Baš je umelo da prođe mnoooogo vremena, pa da primetim da ih nema. A i ono, živela sam tamo gde je bilo nekih drugih knjiga, pa mi je to maglilo sećanje. Sad ih imam samo dve. Jedna koju sam namenski ponela kako bih jednom za svagda ostavila cigarete. Dva puta sam pročitala prvih 7 strana. Nisam spremna. Mada samo što nisam. Mada kad mi dođe neće mi biti potrebna knjiga. Nije da ih nisam ostavljala. Ona druga je neka poslovna na engleskom. Neki Ninja Inovitaon. Mo'š misliti. Al' jednom ću je pročitati. Neka je. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">I sad imam dva izbora. Kao i uvek. Svaki problem imam dva rešenja, je l'. Da krenem da pravim novu biblioteku od svih tih knjiga koje čekaju da im pređem prstima preko korica, da ih pomirišem i zatvorenih očiju im zamišljam put od pisca do mene ili da odem po staru.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Kako stoje stvari, biće ovo prvo. Kažu, da ono što ti prvo padne na pamet to je ono što zaista treba da uradiš. A i nije da nije. Što duže razmišljaš, samo komplikuješ i mrsiš.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">A jednog dana, kad se možda opet negde skrasim i kad negde opet budem imala svoje mesto koje će biti moje, možda zauvek, spojim dva biblioteke u jednu. A možda i tri. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Možda. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Jednog dana.</span><br />
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbrCjti7ET9aq2e7k3OtZh7uO2ADg-iwDkii8HGD9K6YAgXPJ92E7K4z8JFOg7zB_FgbLC6g6k0ywOxM7eQJnJ7cPr7Z7WQetCNqcyPhtSti5DYmyxCsC8jBkVsiuCDp1kl4ThJDV4QoE/s1600/Best-Books-To-Get-You-Into-Reading.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbrCjti7ET9aq2e7k3OtZh7uO2ADg-iwDkii8HGD9K6YAgXPJ92E7K4z8JFOg7zB_FgbLC6g6k0ywOxM7eQJnJ7cPr7Z7WQetCNqcyPhtSti5DYmyxCsC8jBkVsiuCDp1kl4ThJDV4QoE/s320/Best-Books-To-Get-You-Into-Reading.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span style="font-family: verdana;"><br />
<br />
<br />
<br /></span>
<br /></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-14127155631222482862015-04-03T09:15:00.001+02:002023-01-17T22:47:25.202+01:00Bicikl, drvo i kamen<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Postoje ljudi koji su kao bicikl – gde ih ostaviš tu ih i
nađeš. Nepomični. Statični. Statisti svog sopstvenog života. Neko drugi ih
“vozi”, neko drugi ih “parkira”, drugi im “podmazuje lanac” i “krpi gume” kad
puknu. Tim ljudima se ponekad desi i da ih ukradu i onda “novi vlasnik” nastavi
da radi sve što i prethodni ili ih baci na đubre da ih neko drugi uzme.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Postoje ljudi koji su kao biljke. Poseješ ih ili posadiš
negde i oni rastu. Među njima ima onih koji su nežni i bez brige i ljubavi ne
mogu. Prosto uvenu. A ima i onih koji su samonikli. Džigljaju uprkos nedostatku
“hrane i vode”. Žilavi. Otporni. Sa dubikam korenima. Gosrostasi među biljkama.
Baobabi. Postoje i kaktusi. Mekani iznutra, a spolja bodu. Oni kojima malo
treba i malo daju, ali njihovi sokovi umeju da leče i utole žeđ.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Postoje ljudi koji su kamenje. Ono veliko koje odoleva zubu
vremena, kiši, mrazu, Suncu, vodi. Gromade. Stabilni. Jaki. “Postojani kao
klisurine”. I postoje kamičci koji se kotrljaju. Budu negde neko vreme i onda
dune neki jak vetar ili padne neka velika kiša, bude neka velika oluja i oni se
otkotrljaju i tako do sledeće oluje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">I ne postoje ispravni i neispravni ljudi i njihovi oblici.
Postoji samo lepota različistosti koja ovu planetu čini tako lepom i
začuđujućom. I svi smo mi i bicikl i biljka i kamen u različitim periodima
svojih života. Neko prođe kroz sve faze, a neko prepozna svoj oblik i grčevito
ga se drži verujući da baš u tom obliku leži njegovo spasenje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Lično, oduvek sam najviše poštovala one koji su prošli sve
faze i na kraju postali kamičci svesni da je jedina konstata u životu stalna
promena. Ne, nisu oni kameleoni. Samo su se oslobodili svog ega. Zato spolja
izgledaju tako mali, ali su iznutra zadržali konfiguraciju kamena – one stene od
koje su se odvojili i krenuli da se kotrljaju. Ostanu oni s vremena na vreme na
nekom mestu i duže nego što bi trebalo, samo da bi sačekali svoju oluju da ih
ponese. Oluja za njih nije izvor straha. Oluja je za njih nova nada. Novi tok.
Novi skok. Novo mesto. Neko novo prostranstvo na kome još nisu bili i koje budi
gotovo detinju začudnost i upitanost. Da li ja mogu tamo? Da li ja mogu tako? Da
li ja mogu to novo prostranstvo?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Od svih ljudi, kamičci najviše poštuju. Druge ljudske
oblike, život, prirodu, vreme, prilike i ”neprilike”. Najviše se kreću, najviše
saznaju. Što više znaju, to više vole. Što više vole, to su življi. Što su
življi, to su manje tužni. Što su manje tužni, to se više raduju. Što se više
raduju, to se više rađaju. Što se više rađaju, sve ih više ima. Što ih više
ima, sve više postoje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;">Prošetajte ovih dana. Sami. Ćutke. Razgledajte svoje
prostranstvo. Krajičkom oka pogledajte neku staru ogradu obraslu u bršljane,
neku pokošenu travu, svoje prste i kamičke pored trotoara ili staze. Sagnite se
i uzmite jedan. Za uspomenu na samo vaše vreme, na taj dan, na taj trenutak. I
dok budete stavljali kamičak u džep kaputa, taj trenutak je već prošao i više
se nikad neće vratiti. Ostaće vam samo uspemena na njega i milioni kamičaka
pored vašeg puta kojim hodate da vas podseti da sutra nije obećano i da vredi
samo ono što je danas.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjo8FUxJXYdOwmTErJzXtVG36pZDYpGA8vnjIkGTxrkIyIm6vluFndtU70H-xIYr0fKO1Lqh8PSPzzRHYjiHuVrzOY1K_-bgcui0aGwfhC5110l1OejHgyjhmetzaOVjF5OrjTp5FWCVIY/s1600/sailing-stone-in-the-desert-1224-1920x1080.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjo8FUxJXYdOwmTErJzXtVG36pZDYpGA8vnjIkGTxrkIyIm6vluFndtU70H-xIYr0fKO1Lqh8PSPzzRHYjiHuVrzOY1K_-bgcui0aGwfhC5110l1OejHgyjhmetzaOVjF5OrjTp5FWCVIY/s1600/sailing-stone-in-the-desert-1224-1920x1080.jpg" width="320" /></a></span></div>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-41081285133867774972015-03-25T11:43:00.002+01:002023-01-17T22:33:04.587+01:00Izgubljeno nađeno<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Izgubio sam je... Izgubila sam ga... Izgubio sam ga... Izgubila sam je...</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Kako!? Pa, to je nemoguće. Onog koga voliš, a taj neko nije više s tobom ili nije više uopšte među živima, nije izgubljen. Suštinski nigde nije otišao od nas. On je uvek sa nama.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ljubav koju prema nekom osećate je deo vas. Ona nestaje tek onda kada mi nestanemo. Fizički sa planete Zemlje. Kad nas pojedu crvi ili naš pepeo prospu po Maču Pikčuu ili njivi u Doljevcima. Nebitno.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ljubav umire tek onda kada je onaj koji je oseća umre. Ta neka njegova ljubav. Tvoja ljubav.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ako ste nekada nekog zaista volelili, onako čisto, bez očekavanja, pa je ta ljubav negde zgasla, vi ćete osećati zahvalnost što je kao takva postojala. Ovde mislim na one "najlabavije" ljubavi - partnerske. One "danas jesi - sutra nisi". One "mora da se živi, da se ide dalje, pa nije on/ona jedini/jedina na svetu".</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ne možete da izgubite ono što nikada niste posedovali. Ne možete da izgubite osobu. To je zaista nemoguće. Ne možete da izgubite slobodu ako je nikada niste ni imali. A ako je imate i ona je suština vašeg bića NIKO i NIŠTA ne može da vam je izme, sve i da vas okuje u lance.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Jednom sam doživela da mi se kaže "Ne razumem ... Pa, dao sam ti slobodu..." Dao si mi - šta?! Na to "ne razumem" je usledilio pitanje "Izvini, kako ti možeš meni da daš nešto što nije tvoje?" Možete nekom da date olovku ili cvet ili pola kifle i pola gumice za brisanje, ali ne možete da mu date nešto što vam ne pripada, niti možete da izgubite nešto što vam ne pripada.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Kada bi svi ljudi na ovom svetu mogli da shvate da ne mogu da poseduju druga ljudska bića, automatski bi postali svesni da nikog ne mogu ni da izgube. O, kako bi tada sve bilo mnooooogo lakše.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Nijedan papir, nijedan zlatni prsten, ništa nije garancija za posedovanje ljudi, a u nekim situacijama ni stvari. I suštinski niko ništa ne može da vam niti uzme niti otme jer jedino što suštinski posedujete jesto ono unutar vas u toj nekoj "kutiji" koja se zove telo. Jer da je drugačije, vašom smrću bi sa vama otišlo sve to što ste mislili da posedujete, ali to se ne dešava.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Dolazimo goli na ovaj sveti i sa njega goli odlazimo. Jedino što imamo jeste ono što je u nama. Sve ljubavi, sve tuge, sva znanja i neznanja, svi osmesi, sve slike, sve misli.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Sve drugo niti će ikad biti naše niti možemo da izgubimo...</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5Eh9_PlnKMKLdmGaQVGjKz45DthpocuJshVrdXZ-kF4RpAq0UIfdYQeQ5HiIbzog2vkp8Y2L95rQMUWw5FSo7l4Jvhwfvyd-WQ_wyVmcj01SsVpYXmmOm1Wijg4ctXKWcrT33wqeLS74/s1600/20305.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5Eh9_PlnKMKLdmGaQVGjKz45DthpocuJshVrdXZ-kF4RpAq0UIfdYQeQ5HiIbzog2vkp8Y2L95rQMUWw5FSo7l4Jvhwfvyd-WQ_wyVmcj01SsVpYXmmOm1Wijg4ctXKWcrT33wqeLS74/s1600/20305.jpg" width="320" /></span></a></div>
<br /></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-27711002910299343172015-03-10T22:37:00.004+01:002023-01-17T22:33:19.918+01:00Il' si nindža ili nisi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ne možeš da budeš malo mrtav i malo trudan. Kažu. Ja bih dodala i malo hrabar. Ili jesi ili nisi. Kad jesi, hrabar si za sve. Kad nisi, onda nisi ni za šta (hrabar).</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Priče o ravnoteži i odgovornosti su lažni argumenti kojima se uspešno ili neuspešno prikriva kukavičluk. Uspešnost argumentacije zavisi od osobe kojoj ih servirate. Znaćete koliko ste uspeli i pre nego ta osoba progovori. Znaćete po pogledu i govoru tela osobe kojoj servirate napamet naučene rečenice koje opravdavaju zašto radite od jutra do mraka, zašto živite s nekim koga ne podnosite, zašto trpite nečije uvrede, nipodaštavanje i čitavu lepezu emocinalnih ucena, i tako dalje i tako bliže.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Takve ljude neće ubiti ni alkohol ni srčani udar, ubiće ih sopstveni strah. Umreće u grču, razrogačenih očiju od panike u kojoj celi svoj život žive. A čega se toliko plaše? Promene, kazne i gubitka. Kao da će im neko odrubiti glavu ili deo tela. Iracionalno. Potpuno.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ostati u ukolnostima koje te žuljaju i kinje i pozivati se na odgovornost i dužnost vrhunsko je licemerje. To vam je isto kao sa ljubavlju. Ako istinski sebe ne voliš i ne prihvataš (ovde ne mislim o egu do plafona), ne možeš to isto da osećaš i prema drugom. Ako nisi odgovoran prema sebi, nisi ni prema drugima. Nisi.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Drama. Život ljudi u strahu je drama 24/7. Drama što dete ima temperaturu, drama što je neko nešto rekao jer šta će ljudi da misle, drama što se nije odgovorilo šefu na mejl koji je poslao u pola 11 noću, drama koja te tera da proveravaš mejlove u pola 11 noću jer se plašiš otkaza. Drama! Non-stop! Pritsak non stop.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">I onda se ili propiješ/počneš da se drogiraš/gutaš sedative/prežderavaš se ili dobiješ infarkt ili poželiš da te nema, što je slično ovom prvom, samo na duge staze. Autodestrukcija. Samoubistvo na odloženo plaćanje.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Verujem da svaki čovek u svom životu dođe do nekih raskrsnica koje se stvore kao prilika da postanu hrabri. Neki ih prepoznaju i skrenu levo ili desno, a neki ne i nastave pravo kao da raskrsnice nikad nije ni bilo. Ne vide znakove pored puta. Ne vide raskrsnicu jer put kojim idu asfaltiran je i poznat. Nije im za zameriti jer putevi levo i desno neugledni su i nepoznati.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Za zameriti su izgovori za strah. Za zameriti su sinonimi koji ljudi daju svojim strahovima pa ih onda kao strah i ne vide. Kad bi svom strahu pogledali u oči. Kad bi ga rastavili na komade sve bi bilo drugačije. A ono i za to treba hrabrost.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Verujem da se hrabar rađaš. Baš kao i sa talentom za pevanje i osećajem za ritam. I ta hrabrost ne može da se sakrije. Ona vam se vidi u očima, u rečenicama koje izgovarate, u tome kako hodate. Vidi vam se u tome kako volite.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif">Nije sramota ne biti hrabar. Nije sramota bojati se. Sramota je ubeđivati nekog da je tvoj strah u stvari odgovornost.</span><br />
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=966677518875358098" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjz1F2Ukq0zQXNQMLn97eT3TbNCIPyJKK2MHyF2LLt4IltoLJ047uI4slrnppaF2kZ35wSLIFA4VuZETknnwxE4ZL7Qii0_5I03qc7sw1xJuqEtGNEX_Xqkp2oGpUl27EQ_Q7wR69m6ZUw/s1600/548971_522661241113074_1399590797_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="116" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjz1F2Ukq0zQXNQMLn97eT3TbNCIPyJKK2MHyF2LLt4IltoLJ047uI4slrnppaF2kZ35wSLIFA4VuZETknnwxE4ZL7Qii0_5I03qc7sw1xJuqEtGNEX_Xqkp2oGpUl27EQ_Q7wR69m6ZUw/s1600/548971_522661241113074_1399590797_n.jpg" width="320" /></span></a></div>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-36433403696172889662015-03-01T14:46:00.003+01:002023-01-17T22:33:38.786+01:00Lepa si<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Više nego ikad u poslednje vreme od nepoznatih ljudi dolaze do mene dve reči "Lepa si".</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">I svaki put kad to pročitam ili čujem mene nešto na pola preseče. Onako ispod rebara. Još uvek. A imam više od 40. I pokušavam da shvatim zašto. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ima tome već neko vreme da me oni koji me poznaju "nagovaraju" da napišem knjigu. I pričam o tome s njima, jer pišem svašta i na raznim mestima i na različite teme, čak sam i počela da pišem nešto što sam u trenutku kad sam počela i napisala 5 stranica mislila da je knjiga i onda sam stala.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">A onda sam napisala nešto smešno, jer, ako sam u nečemu majstor, onda sam u tome da sve okrenem na sprdnju i šalu jer mi je to mnogo puta pomoglo da preživim, pa prešlo u naviku. Pa, sam čak pomislila da bi jedna dooobra mono drama, neki dobar stand up comedy, mogao da izađe iz tog mog majstorstva, ali to još nisam počela. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
I u tim nagovaranjima, koja skoro da izgledaju kao pregovori kako ta knjiga treba da izglada, ima svega. Od toga da "ne treba da razmišljaš o tome ko će to da čita, već šta se tebi piše" do toga "šta te briga što je Suzana Mančić izdala knjigu i što će i Goga Sekulić. Nije bitno to. Ne čekaj! Pusti literarnu atmosferu". Branim se time da ja ne umem da izmislim nekog ili nešto, već samo da pišem o onome što vidim i osećam. Ja ne mogu da napišem knjigu koja počinje sa <span style="line-height: 115%;">„Jasmina je spustila svoj mali tirkizni kofer na pločnik železničke stanice
Prokop i nesugurno krenula u noć“.</span> Na to sam dobila savet "Izmisli neko ime koje će biti ti. Kao Bukovski što je izmislio Henrija Kinaskog".</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
OK. Bukovski. Hm... poslednji put sam ga čitala u srednjoj. Znači, mnogo davno. I srećom pa su sada napokon sve moje knjige sa mnom (to znači da napokon, posle mnogo godina, opet imam svoj dom, jer moj dom je tamo gde su sve moje knjige) i nađem knjigu. Jednu. "Priče o običnom ludilu". Zbirka priča sa naslovima. Prva priča u knjizi nosi naslov "Najlepša ženska u gradu". I počnem da čitam i dođem do dijaloga gradske lepotice Kes i Bukovskog. I dođem do dela od koga mi se sledila krv u venama...</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">"Što, bre, uništavaš svoju lepotu? pitao sam je. "Što ne živiš u miru s njom?"<br /> "Zato što ljudi misle da je to sve što imam." </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Kes se na kraju te priče ubila. Prerezala je sebi grlo. Finalni obračun sa lepotom.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Šta mislite da znači biti lep? Roditi se lep? Imati lepu kosu, lepe oči, lep nos, lepu bradu, lepu kožu, lep osmeh, lepo telo. Šta to znači? Je l' to blagoslov ili prokletstvo? Pokušavam da saznam zašto mi nije dobro kad mi neko kaže "Lepa si". Nije mi dobro! </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Jednom mi je neko ko me je voleo i koga sam ja volela rekao "Ljubomoran sam, znaš. Prvi put u životu. Nije mi dobro kad nisam u tvojoj blizini. Ti si lepa žena i svaki muškarac bi hteo da se sakrije pod tvoje krilo". Tada sam znala da je već nesvesno odustao... Moje je bilo samo da na kraju,posle mnogo vremena, kad je postalo nepodnošljivo, to njegovo odustajanje definišem rečima "Kraj je. Ja ne mogu više. Povlačim se. Vrati se tamo odakle si želeo i mislio da možeš da pobegneš". </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
Ja sa svojom lepotom teško živim. Ona i ja se preko nišana gledamo. Ja od nje imam samo problem, a ona od mene sve što poželi. Ona mene poseduje, ne ja nju. Ona je moj gospodar, ne ja njen. I tako je od kad sam se zadevojčila. I tako će biti još dugo, jer i danas vadim ličnu kartu da nekog ubedim da nemam 30 već 40 i kusur. Jednom sam i pasoš htela da izvadim, da ga uporede sa ličnom kartom. Tolika je neverica bila.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
Moje telo odavno već nije lepo kao pre. Imam telo žene koja je rađala i nije se bavila sportom već u mladosti čitala neke knjižurine, a posle sedela po kancelarijama po 8 i više sati. Imam strije i celulit i grudi koje nisu odolele gravitaciji. Pušim dve kutije cigareta dnevno i pijem 5 kafa. Velikih. Neredovno se hranim. Doručkujem u 4 po podne i jedem noću. Sve i svašta. Doduše, ne pijem i ne drogiram se, ali da se prema svojoj lepoti bahato ponašam - ponašam se.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
I ma koliko bahata bila, ona je i dalje tu. Gleda me iz ogledala, sa fotografija. Pravo me u oči gleda i zlobno se na glas smeje. A ja sam nemoćna. Ne mogu joj ništa. Mogla bih da se umijem sonom kiselinom, ali to nije rešenje, baš kao ni samoubistvo. Previše godina imam da bih umrla mlada. Besmisleno je.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
Hoću li ikad naučiti da živim s njom, ne znam. Možda. Želim, ali ne umem. Ne znam kako. Davati je svakome ko bi deo nje, nije rešenje. Ne davati je nikome, nije rešenje. Za sada mi služi kao uniforma. Kao oklop. Kao otrovna koža. Pa, ko je preživi i ne otruje se, taj ostaje. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
Mnoge je ljude ubila kombinacija hipersenzibilnosti i visoke inteligencije. Neke brzo, neke polako, mučki, godinama. I svi su bili muškarci i ne posebno lepi. Žene su umirale zbog svoje lepote. Što jer ih je neko ubijao iz ljubomore, odjednom ili godinama postepeno, ili su se one predavale. Pričam o ženama koje su pored svoje lepote imale i one dve gore pomenute stavke. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
Iza njih su ostajale priče. Priče o njihovoj lepoti i sa koliko su muškaraca bile, ne o njihovoj inteligenciji, ne o njihovoj hipersenzibilnosti. </span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Praznoglave lepotice idu kroz život laganim korakom. Zaljubljene u sebe i u obožavanje koje imaju. Zavidim im. Baš kao što zavidim ne mnogo lepim ženama, onima što u malim mestima imaju pridev "fina, dobra ženica". Zavidim im jer verujem da im je lakše i lepše. Da im je život mirniji, jednostavniji. Da ne moraju non stop da imaju ruke u bokserskom gardu. One idu kroz život opušteno. Zavidim im na toj opuštenosti. A one pa zavide lepim ženama. I ulepšavaju se i neguju. Kakav apsurd!</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
I ne znam kako da završim ovu priču jer joj ne vidim kraj... Bar još jedno 40 godina.</span><br />
<span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
</span><br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-oBxftnV7ZYZHK6lbdj1DOyk3Vo4r5Y-IJ93HYTTVdYul1HavzgLiWCkQfLZA0bMvTEqNVAPpDCD3NKWTqgZRFBRFDQWgFrdPqqYc93gM4nNoe7t7a1HH5TQFGCHHbKTybf1vr8a6Gkk/s1600/oci.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-oBxftnV7ZYZHK6lbdj1DOyk3Vo4r5Y-IJ93HYTTVdYul1HavzgLiWCkQfLZA0bMvTEqNVAPpDCD3NKWTqgZRFBRFDQWgFrdPqqYc93gM4nNoe7t7a1HH5TQFGCHHbKTybf1vr8a6Gkk/s1600/oci.jpg" /></a></span></div>
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-43589710816308597912015-02-01T10:39:00.003+01:002023-01-17T22:33:58.645+01:00Da li znaš ko si?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: left;">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">Ja sam radničko dete. Taj termin više nije popularan od kad je izumro komunizam, ali ga ja i dalje volim. On govori o društvenom statusu onih koji su mi podarili život i bili odgovorni za moj opstanak i razvoj kao ljudskog bića.</span></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">U šali volim za sebe da kažem i da sam dete sa sela. Malo u šali, a malo u zbilji, jer moji koreni i jesu tamo. Jedno selo s jedne strane Dunava, a drugo s druge strane Dunava. Zato mogu da budem fina kad treba na Prečane i zadrta kad treba na Srbijance.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;"></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">U neka stara vremena poreklo te je veoma određivalo. Mnogo više nego sada. Stariji su uvek nepoznato dete pitali "Čiji si ti mali" ili "Čija si ti mala". Kad je dvoje ljudi trebalo da se venčaju, važno je bilo iz kakve si kuće, ko su tvoji, da li je bilo zečijih usana i samoubistava, jesu li bogati ili siromašni, pijanice, raspikuće ili vredni i radni, koliko zemlje imaju i da li je obrađuju ili je rasprodaju. Otud ona narodna "Pametnom ne stiči, budali ne ostavljaj"</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Neko to naziva i genetikom. Ne samo onom pukom fizičkom, na koga imate nos, a na koga uši, već ko je čije osobine pokupio. Na čiju familiju više "vučete", majčinu ili očevu.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Što sam starija sve sam ponosnija na svoje korene. I ranije sam bila. Sve je počelo u srednjoj školi u koju sam pretežno išla sa doktorskom, oficirskom i prosvetarskom decom. To je u to vreme bila elita. Stepen ponosa još više je porastao na fakultetu na koji sam išla sa decom umetničke elite prestonice one velike države koje više nema. Kasnije to više nije bilo posebno bitno, ali meni i dalje jeste.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Posebno sam ponosna na žene čija krv teče mojim venama. Sve ih krase 3 osobine - snaga, izdržljivost i dugovečnost. Obične, jednostavne, jedva pismene žene, koje su za života doživele najstrašniju stvar koja jednu ženu može da zadesi - da sahranjuju svoju decu. Kao po pravilu posle toga i svoje muževe koji su umirali od tuge za tom decom. Ali su one ostajale na nogama zbog one druge dece koja su još uvek živa sa nezalečivim ranama u svojim dušama. </span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Rano su se udavale. Rano rađale decu. Mnogo dece. Radile od jutra do mraka. Često bile maltretirane od muževa koji su došli "na njihovo". Odlazile u svet trbuhom za kruhom. Same. Polupismene. Da se kuća ne zatre, da ima hleba na stolu i kaputa na leđima.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Patnja je bila sastavni deo njihovog života. Ona suštinska od koje kroz svet idete sa nevidiljivom rupom u grudima na mestu gde je nekad bilo srce, a u njoj duša.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Imala sam sreću da sa mamime strane upoznam i čukun babu, i prababu i babu. Sa očeve prababu, babu i jednu sjajnu baba tetku koja je mnogo ličala po svojoj sudbini na mamine ženske pretke. Zato je valjda toliko volela i razumela moju majku i moja mama nju. </span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Često su kretale od nule u svojim životima i uspevale da svoj život ponovo izgrade. Nisu se služile ni ucenama ni pretnjama. Decu nisu rađale da bi im sutra bile oružje za ličnu sigrunost i dobitak. To im je bilo ispod časti. Ćutale su i radile ono što su znale. Nisu se stidele nijednog posla, bile skromne i večno željne ljubavi. </span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ženska deca potekla od mojih ženski predaka, posebno sa mamine strane rano su ostajale bez očeva. Zato su se valjda grčevito držale muževa i ostajale u lošim brakovima dok deca ne odrastu. Radeći kao sumanute, samo da ne misle i svom životu daju još neki smisao sem dece.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Svaki put kad pomislim da se nalazim u nekoj teškoj situaciji, pomislim na njih. Šta su one imale, a šta imam ja. Kako je izgledao njihov život, a kako izgleda moj. I naravno da ne odustajem. Nemam pravo na to. Sramota bi me od njih bilo da odustanem i da se predam.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Tek mi je četrdeset i jedna i tek treba da zaslužim mesto među svojim ženskim precima.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Kad god pokleknem, pitam sebe "da li znaš ko si, da li znaš ko su tvoji".</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ustaj! Glavu gore. Svi tvoji mili i dragi živi su i zdravi. Ništa ti ne fali.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ustaj! Sutra kad odeš gore treba svoje bake, majku i sestre u oči da pogledaš.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ustaj! Znaš li ti gde je taj trenutak i koliko do njega ima da se ide?</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Da li znaš čija si?</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Da li znaš ko si?</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ustaj! Znaš čija si!</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ustaj! Znaš ko si!</span></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLlt-y-GuC91axCXHvMfWnPlo-EiyKFyvzH-wxxwOz2xPR3bQcagcRFUv7Qiwzlf3O87mFXAdyUWyY1v8KR2wWea1verb7nSoBF6d2v_RAl-E5FbDkEgRM93yUhAwIEwgsK-3ZQzjJjco/s1600/old-young-middle-hands.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="318" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLlt-y-GuC91axCXHvMfWnPlo-EiyKFyvzH-wxxwOz2xPR3bQcagcRFUv7Qiwzlf3O87mFXAdyUWyY1v8KR2wWea1verb7nSoBF6d2v_RAl-E5FbDkEgRM93yUhAwIEwgsK-3ZQzjJjco/s1600/old-young-middle-hands.jpg" width="400" /></a></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-10072418904323848322014-12-20T14:09:00.006+01:002023-10-24T17:55:04.309+02:00Bahova je fuga pregolema<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Sve te ljubavne pesme i to. Stvarno ne znam kad
je sve to počelo, al’ evo traje još uvek. I što je još interesnije, "od vremena
pa do sada", 95% ljubavne poezije napisali su muškarci.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Od Tagore do Marka Sendmena.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ostalih 5% napisala je Marina Tucaković. </span></span><br />
</span><div class="MsoNormal" style="text-align: left;"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">I pitam ja vas sad, gde su svi ti pesnici?
Gde!?<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Sva ta nežna srca, ustreptalih
strasti, svi ti duboki uzdasi pod okriljem noći, dok vetar ćarlija, potok
žubori, a “mladi Mesec ugledao zvezdu Danicu“. Gde, moliću lepo? Izašli iz
mode! Ko još čita poeziju posle Mike Antića. </span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Nego, pitam onomad majku (sad smo obe velike, pa
smem) “Mama, jesu tebi recitovali?” Pitam, a znam odgovor. Gde joj nisu
recitovali, kad je lepa k’o da su je tri boga pravila, a četvrti nadgled’o?!
Kaže ona, sa kiselim osmehom, “Jesu, kako nisu! I? Šta ja imam od toga?” Jaooo,
zemljo Indijo, meni niko nikad nije recitovao! Ili beše jednom jedan što je umislio
da je reinkarnacija Đure Jakšića, al’ mi se nije nešto svidelo. Tja... kakvo
recitovanje, takvo i sećanje. </span></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif">
</span><br />
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">A, baš smo proklete mi, žene. Ne samo da bismo da
imamo kovrdžavu kosu kad se rodimo sa pravom i obrnuto, nego i kad nam se recituje,
nama se ne sviđa, a kad čitamo, uzdišemo. E, sad, vremena su se malo promenila.
Pesnici su sooo last century. Sad se poezija peva, prijatelju. Mislim, pevala
se i tad, a pesnici pisali. Branko Radičević rocks in kafana since 1850. Ihaa, još
pre kariranih stolnjaka i ulubljenih limenih piksli. “Pogledaj me nevernice” je
“haljinica boje lila” tog vremena.</span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">I ma koliko znali da “sve prave ljubavi su tužne”
nije istina, volimo taj patos. To razbijanje u param parčad, samo da bi se opet
sastavili. Mada, neki se nikad ne sastave. A i jedni i drugi u kafani gutaju
knedle na nešto, jer „ljubavi moja, tugo, ti što mučiš srce moje“. </span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">A, što je to tako? Eh, sad što. Tako… Ima pesma
tu moć da nas vrati na neko mesto, u neko vreme, smesti u nečiji zagrljaj,
izgubi nas u nečijem pogledu. I samo vam se tako odmota film. Ceo! Od početka
do kraja, sa sve odjavnom špicom i gafovima sa snimanja. I sediš tako u kafani i
oči ti se pune suzama, drhti ti brada, grlo ti se steže i sve mantraš u sebi „samo
otvaraj usta, ionako se svi deru iz petnih žila i padaju u kara sevdah, niko
neće da primeti da od tebe ni glasa nema“, a pripadnik romske nacionalne manjine te
fiksira pogledom (kako, bre, zna, „oca mu garavog“!) i peva „pusti me da nađem
srcu lek“.</span></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif">
</span><br />
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">I onda u panici, klimaš glavom frontmenu
Jovanovića da ti naručuješ sledeću. I nije stigao ni da otpeva kraj, a ti već
vičeš s podignutim rukama (prim. aut. ziher potez u kafani koji može da znači
od „pogodi me na mestu“ do „rođače, nemoj više, dušu ću da ispustim na javnome
mestu“) i dernjaš se „Tri metera somota“, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jer bolje je da te bude sramota u kafani „što
ti ljubiš mlada momka, matora devojka“ nego da suzama razblažuješ roze (greota
je). </span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Al' ne lezi vraže, eto je „nikom o tebi ne mogu
da pričam, žena za tebe ne sme da zna“ i kreće gestikulacija zvanja konobara „još
jedan roze, palac gore,to majstore“, jer „ti ne ličiš ni na jednu“. Brate, ne
ličim! </span></span><br /></span></div><div class="MsoNormal"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Uzimaš mobilni. Gledaš u njega. On gleda u tebe.
Mobilni, mislim. Ustaješ, odnosiš mobilni menadžeru kafane. To je sad novo
zanimanje od kad na svakom ćošku ima po jedna ona-moja-moja-draga-moja-bivša
kafana. „Centrišeš“ k'o Dragiša Binić svaki korak od tačke A do tačke B. On te
gleda pogledom „hteo sam da budem fudbaler da me vole starlete, ali avaj, sudba
kleta“, i na tvoje „evo to ovo i da mi daš kad pođem kući“ te gleda belo, jer
zelen je i mlad i ništa ne zna o dertu i šta je Mitke rek'o Koštani šta da mu
poje. Ni to drugo što joj je rek'o da mu poje' isto ne zna.</span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Vraćaš se polako za sto kao da te gleda pandur na
sobriety testu. Sedaš. „Oooo, mladosti, brzo prolaziš, oooo starosti brzo
dolaziš“. Pogledom Hanibala Lektora tražiš krivca za izvođenje ovog mučnog
hita. Svi žmure i pevaju na gore kao Lemi iz Motorhead-a. Utom neko naručuje „Iz
krajine lepa Vlaaaajnaaaa“. Ustaješ. Dereš se „opaaaaa“!!! Ustaju svi za tobom i
„zavijaju sijalice“. </span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Dobro je. Prošlo je.</span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Muzici polako počinju da klize instrumenti iz
ruku, mučeni menadžer dolazi bogbojažljivo i obaveštava sve prisutne da je
muzika trebalo još pre 3 sata da ide kući, a i mi bismo mogli. Pale se „još po
jedna, pa idemo“ cigarete, otpijaju se poslednji gutljaji iz čaša i kud koji
mili moji. Oblače se jakne, izlazimo polako. Menadžer Sale mi pruža mobilni
„Gospođo, telefon“. Gledam ga kao majka ludo dete i pozdravljam ga rečenicom
izgovorenom tako da sam jasno mogla da čujem kako mu puca plomba u gore desno
5:</span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">„Bila! Gospođica!“</span></span></div>
<div class="MsoNormal"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Znate, suprotno od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost.
Ako nekoga mrzite, to znači da vam je još uvek stalo, a ako vam je teško u
kafani, to je zato što to tako treba, što ste još živi i što ste nekad nekog
voleli. Jako. Mnogo. Skoro pa neizlečivo.</span></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><br />
</span><div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;"><i><span style="font-size: small;"><span style="font-family: verdana;">Tetkst objavljen u decembarskom broju časopisa "Vodič za život" </span></span></i></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtJdjp__WJi0KZCo7EJpRczXf763xtdhDoq0nCb8PqgboJOx5sOvvAOW159uiNgp0aHpNjGxrlzIoyxSkRuhfcK7Xum9iwS0sxvz5GNvs8UzvboCB9Y59RGe4mSkzujSKVW_fCWas0KAw/s1600/20141220_140255.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtJdjp__WJi0KZCo7EJpRczXf763xtdhDoq0nCb8PqgboJOx5sOvvAOW159uiNgp0aHpNjGxrlzIoyxSkRuhfcK7Xum9iwS0sxvz5GNvs8UzvboCB9Y59RGe4mSkzujSKVW_fCWas0KAw/s1600/20141220_140255.jpg" width="400" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: verdana; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;"><i><span style="font-size: small;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"> </span></span></i> </span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-33128956434032484322014-11-22T12:50:00.002+01:002023-01-17T22:35:13.458+01:00Njeno kraljevsko visočanstvo - subota<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota. Ej! Subota! Pa, ljubav i sreća i radost, jer lenjost! Lenjost iskonska, lenjost suštinska, lenjost vaskolika, lenjost kao takva - božanska! </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Prvo i osnovno - ne budi te alarm na telefonu od koga skačeš iz kreveta kao da te neko polio hladnom vodom jer ti je na telefonu pojačan do daske. Kako bi ga inače čuo dok ploviš kroz "carstvo medvjedova i leptirova"? Samo to, pa si već srećan. Ako si lenj. Ako si hiper-aktivni ludak koji ustaje u cik zore, napusti blog!</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Drugo, pidžama do ručka. Pa, jaaaaooooo! Pa, jao, jao, jao, srećo i ljubavi moja. </span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Razvlačenje po krevetu 0 km/s. Ležiš i osećaš kako tvoji atomi formiraju žitku masu koja podseća na neuspeo fil za tortu. Nema trunke kompaktnosti u tebi i to je upravo ono željeno stanje kome stremiš. Ništa u tebi se ne bori ni za šta. Ni za ljudska prava, ni za podizanje ekološke svesti, ni za mir u svetu, ni da prestane pućenje na selfijima, ni da se ukine izlivanje noktiju, ni da se prestane sa proizvodnjom patika na štiklu, veštačkog krzna i animal printa. Ništa od toga. Samo postojiš i sve što osećaš jeste blaženstvo hibernacije.</span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Ustaneš ti u neko doba. Realno, moraš do toaleta. I kafa ti treba isto, ali brzo nazad. <i>"</i>Brzo" je uslovno rečeno. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Ako ti je baš nešto potrebno iz spoljnog sveta, teško da ćeš da mu pridaš neki veliki značaj. Svetu, mislim, i njegovoj percepciji tebe kao jedinke koja mu pripada. Jer prodavačica u radnji u kraju zna da ti u 3 po podne subotom kupuješ u pidžami i više te ne gleda "onako" nego ti samo lepo kaže "Dobar dan, komšinice", a ti joj namigneš i klimneš glavom jer subotom ne komuniciraš verbalno. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subotom ne misliš. Subota je bestežinsko stanje. Subota je vremenski vakum. Subota je kraljevsko visočanstvo tvog habitata i habitusa. Subota je THE subota! </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Ko god uđe u tvoju subotu je poseban u tvom životu. Tvojoj suboti imaju pristup samo odabrani koji su pre toga prošli 8659 malih psiho-fičkih testova koji su sastavni deo kvalifikacija za tvoju subotu. Jer ona je tvoja. Samo tvoja! Ti i samo ti biraš ko joj ima pristup. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota je dan za nerađenje ničega i apsolutnog uživanja u tome. Dolce far niente. Sve što treba da uradiš, a da se tiče bilo čega važnog uradićeš sutra ili "neki dan od nedelje". Subotom, vala, ne!</span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subotom si mrmot. Međed. Ne medved. Medved je nešto drugo. Subotom si gnu. Mravojed. Subotom si jež. Sporo hodaš, teško dišeš i bodeš. Subotom si lenjivac. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subotom si ultimativna lenština, što si suštinski svih ostalih dana, samo se vešto pretvaraš. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Svaka upotreba subote za bilo šta drugo osim za lenstvovanje je zloupotreba i zlostavljanje. </span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subotom sve može, ali ne mora tog dana. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota je svetinja lenjosti i svaki rad tog dana je blasfemija. </span><br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Pisanje nije rad, jer može iz ležećeg položaja sa svim što ti je potrebno strateški pozicioniranim svuda oko tebe. </span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">U krevetu. </span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota je kraljIIIca svih dana u nedelji.</span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota je majka. </span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota je keva!</span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota je mamara.</span><br />
<br />
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif">Subota je samo moja. </span><br />
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif" style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpgS-PpqkQhhkF5QDXOaGUA1aZib2kxlwQJyefygpqgN3v6w7a-PByQ05XHyKnCPZYQkuk1xRzOyhDkL8Q7HGXnMq8j7vB9UIxhveKQOab7xhyphenhyphenFma2T6dtWcM_nWad5c65xoe3lzLKiKA/s1600/tumblr_inline_n1ggb5ydMb1rg0g8s.gif" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="128" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpgS-PpqkQhhkF5QDXOaGUA1aZib2kxlwQJyefygpqgN3v6w7a-PByQ05XHyKnCPZYQkuk1xRzOyhDkL8Q7HGXnMq8j7vB9UIxhveKQOab7xhyphenhyphenFma2T6dtWcM_nWad5c65xoe3lzLKiKA/s1600/tumblr_inline_n1ggb5ydMb1rg0g8s.gif" width="320" /></a></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"> </span><br /></span>
<span face=""trebuchet ms" , sans-serif"><br /></span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-31702372369303377632014-10-08T20:51:00.004+02:002023-01-17T22:35:33.042+01:00Kuća pored reke i sitna deca musava<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:RelyOnVML/>
<o:AllowPNG/>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><span face=""Trebuchet MS",sans-serif">
</span></span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">Kad si zaljubljen, nastrpljiv si. Uf! Jako!
Mnogo! Neizdrživo. Misliš, tačno bi eksplodirao od nestrpljenja. Bubnji ti u
ušima. Sve ti igra pred očima. “Hodaš, ne zastajkuješ i zemlju ne dodiruješ”.
Tiltuješ k’o fliper. Čini ti se, tačno bi mogao omanje selo da napajaš strujom.
Koje, crno, strpljenje! Neizdrž intergalaktičkih razmera. I isto ti je da l’
imaš 15 ili 30 ili 40. Za ovo posle kako je, ne znam. Još nisam stigla tamo. Posle
ću.</span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">E, sad, zaljubljenost i ljubav, nisu isto.
Znamo to. Sad. Nismo više mali. Al’ kad čovek dođe do emocija i kad se pojavi
neko ko ti ih uzburka, nekako oglupiš odjednom. Latini su govorili da “voleti,
a biti pametan, nije moguće”. Sumnjam mnogo u te njihove izreke, zaskočice i
poskočice. Mislim, kako da verujem ljudima koji su jeli ležeći i upražnjavali
abnormalne količine lascivnih radnji na javnom mestu. Nema mi težinu. A, ono
opet, ima logike u tome. Hajmo, biološki. Evo, ispravite me ako grešim. Kad ti
se uzburka srce ono krene da malo brže i malo jače da pumpa krv kroz krvotok. I
odjednom ti vene nisu seoski drumovi, nego highway to hell. I jurca ti krv tako
svuda gde može da dođe i prođe i umesto da lepo sve sagledaš, već imate kuću
pored reke i sitnu decu musavu. Još ako ste čitali te neke knjige o velikim
ljubavi, pa vam ni to nije bilo dovoljno, nego ste i filmove gledali, ode mast
u propast. Poludi čovek! Odjednom pred vama je polu-božanstvo, a vi ste nimfa.
Ili obrnuto. Ili ste obe nimfe, ili ste obojica polu-božanstva. Shvatili ste!
Znate. Desilo vam se. Nadam se da jeste. Lepo je.</span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">I ko će sad da čeka i dočeka! Ko će da
sačeka godinu, dve, da prođe zaljubljenost i počne ljubav ili da sve ode
dođavola i da se jedno jutro pogledate u ogledalo i zapitate se “gde su mi bile
oči/gde mi je bila pamet/šta mi je sve to trebalo/(dopišite sami)”.</span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">Ako ste strpljivi u ljubavi, respect. Ili
ste prepuni razumevanja koje može da bude ili zamka idealizovanja ili empatije
koju ili imate ili nemate generalno. Ako nije ovo prvo, onda ste račundžija neki
gadan i sram vas bilo! Onda je pitanje da li volite tu osobu ili volite sebe
pored nje, pa ste spremni zarad te geografske širine i dužine da pojedete kofu
go…, da izdržite sve. A, ako se plašite da nećete naći bolje ili da ostarite
sami, onda jbg… </span></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">I nemojte mnogo da se vadite na ono srpsko
“strpljen – spašen”. To ima veze sa religijom i matematikom, ne sa biologijom i
hemijom! A ljubav je ovo drugo. Ljubav je agregatno stanje.</span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">Jer giving up i letting go isto je što i
ono da li je čaša polu-puna ili polu-prazna. Stvar je perspektive i percepcije.
I za svakog je ljubav drugačija. Drugačije je shvatanje onog što ona jeste, pa
samim tim i šta bi trebalo da bude. Ljubav je kao tirkizna boja. Nekome je to
više plavo, a nekom je više zeleno. Ako vi mislite da je tirkizna zelena, a taj
neko, od koga zujite kao dalekovod, misli da je plava, džaba sve. Strpljenje je
gubljenje vremena i energije. I da uspete da vam da klimoglav da je tirkizna
zelena, u dubini svoje duše tirkizna će mu uvek biti plava. I vi ćete u dubini
svoje duše to znati. I klimaće glavom neko vreme, pa će se umoriti. I gde ste
onda vi? Da l’ je život non-stop biti na oprezu? Ako ne znate za bolje,
OK.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Srećno. </span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">Da li zaista želite da budete celog života
osoba koja zna šta je tuđe dobro, posebno ako mislite da ste vi to dobro?</span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">Da li zaista verujete u večnost? U ono,
“dok nas smrt ne rastavi”? Smrt može da dođe kad se najmanje nadate. Znate to?
I šta ćemo posle? </span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">Strpljenje je nekako previše ozbiljna i
teška stvar za ovaj jedan život koji imamo i koji nam je dat. Ako neko nešto
hoće – super! Ako neće – opet super! Možete malo da sačekate. Malo. Al’ mnogo,
ipak ne. Jer vi ste postojali i pre tog nekog. I posle ćete, ako ne ide. </span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">Srtpljenje je uvek stradanje. A ono i
strast je, al’ je nekako više sexy i od toga vam cakle oči. </span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">I sve zavisi ko šta voli. A svi radimo
najbolje što znamo. Dakle, opušteno. </span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;">
</span><div class="MsoNormal">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span class="null" style="font-family: verdana;">I zapamtite “Love is like a fart. If you
have to force it, it’s probably shit”.</span></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif">
</span><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt;
mso-para-margin-top:0in;
mso-para-margin-right:0in;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0in;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
</style>
<![endif]--><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<i><span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span style="font-size: small;">Tekst objavljen u oktobarskom broju časopisa "Vodič za život" </span></span></i><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><span style="font-family: verdana; font-size: small;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiks6aKd1OMloBaZ7qSKvTMpx6RMYLKrdt-V7IZQiorTzpuCzKBt0_tg3QuVxKFTE_HsIVn5Z5azd1_Rzsu2EXNkUGkYbwWabJMWOEsa2osBy9CZBwjS1ss2jGC0DV361R-8ttM-G0zJ3k/s1600/Novi+vodi%C4%87.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiks6aKd1OMloBaZ7qSKvTMpx6RMYLKrdt-V7IZQiorTzpuCzKBt0_tg3QuVxKFTE_HsIVn5Z5azd1_Rzsu2EXNkUGkYbwWabJMWOEsa2osBy9CZBwjS1ss2jGC0DV361R-8ttM-G0zJ3k/s1600/Novi+vodi%C4%87.jpg" width="320" /></a></span></span></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-82992549900217174932014-06-25T10:28:00.001+02:002023-01-17T22:35:52.965+01:00Ja te volim, a ti kako hoćeš<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">To je to.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">To je ljubav.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Voliš, ne pitaš.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Ne pitaš za dozvolu.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Ne kažeš "Ej, izvini, je l' mogu da te volim?"</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">To ne postoji!</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Sve i da je neko nekad pitao (al' stvarno, zajebancija se ne
računa) i neko ti kaže "Ne može".</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">I šta!? Ti, kao, prestaneš da voliš.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Malo sutra!</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Voliš, ne pitaš.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">I uvek voliš isto. Kako ti znaš. Ne kako treba. Ili kako je neko
naručio.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">I možeš da voliš, a da niko ništa ne primećuje. Ni taj neko koga
voliš, ni niko, niko :) Samo tako ćutiš i voliš. I lepo ti. Mislim, može malo i
da ti ne bude lepo, al' nije strašno što ti nije lepo, nego ti je nekako lepo
što ti nije lepo :) Zvuči komplikovano, a nije. Prosto je.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Kad nekog voliš, taj neko ne mora da radi ništa posebno, niti da
izgleda nešto posebno. Dovoljno je da postoji. Ili da je postojao i da ti tog
nekog znaš. Možeš čak i da voliš nekog ko uopšte stvarno ne postoji, nego ga je
neko izmislio, nacrtao, opisao. </span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Realno, ljubav je sebična. Postojiš ti i tvoja ljubav koja ne pita
za dozvolu. Ona nije nešto što je opipljivo i vidljivo, samo je tu. Ljubav može
toliko da bude sebična da može da ti bude samo ona dovoljna. Mislim, da ti ne
treba "predmet" tvoje ljubavi da tebi bude lepo, dovoljna je samo ta
ljubav. Tako možeš da voliš nekog ko je fizički veoma daleko i koga nisi dugo
video, a ljubav je i dalje tu.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">S druge strane, ljubav je i nesebična. Ti kad nekog voliš, ništa
ne očekuješ i ne tražiš za uzvrat, da ti neko nešto da ili da učini nešto za
tebe, da te izmasira ili da ti nešto kupi, skuva kafu, napravi kolače. To je
već trgovina. Jeste! Trgovina je! Kad nekog voliš dovoljno je da ga vidiš. Samo
da gledaš. Dobro, ne bi bilo loše i da nekako prođe pored da možeš tu osobu i
da pomirišeš. I to je to! To je dovoljno. Sve drugo posle toga u kontekstu
"da li bi" i "ja bih" je trgovina.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Kažu, ima mnogo vrsta ljubavi. Nije tačno! Postoji samo jedna
vrsta ljubavi - ljubav kao takva, nema brendova. Tipa roditeljska,
prijateljska, partnerska, platonska, ova, ona. Ne! Ljubav je jedna, predmeti
ljubavi se razlikuju. Manifestacija trgovine se razlikuje.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Jedini problem kod ljubavi je taj što bi to što voliš stalno
ljubio :) Mislim, to uopšte nije problem kad je "predmet" ljubavi
prisutan i on tebe isto voli (dakle, sarađuje). Problem nastaje kad
"predmet" ljubavi nije prisutan i ne može stalno da se ljubi ili kad
"predmet" ljubavi neće da sarađuje jer nema ljubav.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Dakle, da zaključimo. Nije muka ljubav, muka je ljubljenje.
Mislim, muka kad ne može da se ljubi ljubav. I onda si tako malo tužan, i
svašta te nešto boli, srce ponajviše. Pa, se skupi, napravi se kao da ga nema.
I onda ljudi koji vole, a ne mogu da ljube, postanu tako malo hladni, kameni, a
u stvari nisu, nego im se srce skupilo. I kad neko dugo, baš baš dugo, ne može
da ljubi onog koga voli, njemu se srce toliko skupi, da postane malo kao
kliker, ili kao grašak i na kraju čak i kao zrno peska. Još je tu, al' ga nema.
Pa, je nervozan, pa je ljut. Kako i ne bi bio kad mu se srce skupilo. </span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">I tako kad vidite nekog takvog, znajte da on nije loš, samo mu se
srce skupilo od neljubljenja onog koga voli.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">I poljubite ga.</span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Ako smete.</span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt; text-align: center;">
<span style="font-family: verdana;"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br />
</span><br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgExbgFXfdry93qsiBiWJN1-xt0b-NoZ2dU5pcOev0Cw8wJtnfEZ_BoJNuSPJ-VifptBgdkUgHFQqkBeLUYh61I9OQ9FJaO4YUoivbfjMyRdsUf_Vc3cMCuKXZXXX5f3CV_gfM3IqGk0Ow/s1600/10906478_10205985332577425_2455817223005068632_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgExbgFXfdry93qsiBiWJN1-xt0b-NoZ2dU5pcOev0Cw8wJtnfEZ_BoJNuSPJ-VifptBgdkUgHFQqkBeLUYh61I9OQ9FJaO4YUoivbfjMyRdsUf_Vc3cMCuKXZXXX5f3CV_gfM3IqGk0Ow/s1600/10906478_10205985332577425_2455817223005068632_n.jpg" /></a></span></div>
</div>
<br /></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com18tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-34941351678196202272014-05-30T01:38:00.002+02:002023-01-17T22:36:15.284+01:00Sekunda<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><span style="font-family: verdana;">
Sekunda je dovoljna. Razumeš? Jedna. I da ništa ne bude kao pre. Čuj, kao pre!? Do malo pre! Do pre te sekunde.<br />
<br />
Kao
ono "jedan poziv menja sve". Taj jedan. Jedan razgovor. Taj jedan
trenutak. Ta jedna odluka. Ta jedna sekunda. Skup nekoliko sekundi.
Molekul sekundi. Strujno kolo sekundi. Zbir sekundi. Količnik sekundi.
Splet.<br />
<br />
I ta jedna sekunda ona je kao i bilo koja druga.
Ona je sama po sebi neutralna. Ali u poređenju sa onom pre nje i onom
posle nje? Ma, idi! Ode sve u minus ili ode sve u plus, ili ode sve u 3
lepe!<br />
<br />
Samo ta jedna sekunda i živ si više nego ikad. Samo ta jedna sekunda i nema te.<br />
<br />
I
ti nikad ne znaš kad će ta jedna sekunda da se desi. Nikad. Niko. Ne
znaš. I ne treba da znaš, a tako bi voleo, je l' da ? Eeee! Ne može! Ima
da znaš kad se desi. A šta ako ne ukapiraš da je ta jedna sekunda,
jedna od "onih" sekundi? Mnogo važnih. Značajnih. Da li ako ne znaš da
je važna, ona i dalje ostaje važna sama po sebi? Eeeee, paaaaa, zavisi.
Od vremena kad to ipak ukapiriš ili nikad ne ukapiraš.<br />
<br />
<span class="_5yl5" data-reactid=".28.$mid=11401432638090=24576af832e586bf783.2:0.0.0.0.0"><span class="null">I
zbog te jedne sekunde, život je čudo. Razumeš? Nepredvidiv, migolji ti
se, čak i najgorim control freak-ovima. Oooo, njima posebno! I sa
zadovoljstvom. Znaš li ti kako si ti, bre, mali zbog te sekunde?! Mnogo!
Ali, ona kad se desi, nekako odjednom postaneš veliki, nekako dođe red
na tebe. Tvoj red na tvoju sekundu. I u toj sekindi ti si beskrajno živ.
I u toj sekindi tvoj život je najveći život koji postoji i mnogo si
jak, i mnogo si veliki i mnogo te ima i mnogo si mnogo. Ti! Šta god da
ide posle. Sve što je bilo i što će biti je nekako... ma, kakvi! Ništa!</span></span><br />
<br />
Ima
tako nekih ljudi koji imaju baš mnogo tih sekundi, a ima onih koji za
ceo svoj život imaju svega nekoliko. Imaju ih bar tri. Tu jednu sekundu
kad se rode, onu kad umru i onu jednu za ceo život da bi imali za šta da
se drže, šta da iščekuju, čemu da se nadaju i čega da se sećaju.<br />
<br />
Ima
onih kojima se te sekunde samo nižu i onda se taj niz odjednom
zaustavi, i to baš onda kad se na te sekunde naviknu i kad budu potpuno
sigurni, da se taj sistem spojenih sekundi nikad neće zaustaviti. Budu
čak nekad toliko tužni da više nikad ne mogu da se sastave. A ima i onih
kojima mnoooooogo dugo ne dolaze takve sekunde i onda kad se najmanje
nadaju - B E M! Sekunda! "Ona".<br />
<br />
I? Šta nam je činiti?<br />
<br />
Pa, ništa.<br />
<br />
Samo načuljiš uši, začkiljiš očima i otvoriš srce, a mozgu kažeš da ide kući i čekaš. A ona, sekunda, tu je. Samo što nije.<br />
<br />
Razumeš?<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAhkO7i0Z_o6vvVEG_mjugXu1vPBacU95fLrJGD3AKJQH6L_8vgLmYeyW009bVxqPuiPHIW2X0AisC1DgDxdz2Tl8ZEUYihLPo6BskdoZ-SJri_oLCq6Kes_WvHIATxx9r9hYqaiYL9Hg/s1600/2011-10-17-tock.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAhkO7i0Z_o6vvVEG_mjugXu1vPBacU95fLrJGD3AKJQH6L_8vgLmYeyW009bVxqPuiPHIW2X0AisC1DgDxdz2Tl8ZEUYihLPo6BskdoZ-SJri_oLCq6Kes_WvHIATxx9r9hYqaiYL9Hg/s1600/2011-10-17-tock.jpg" width="320" /></span></a></div>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-51352046913608727372013-07-17T01:59:00.001+02:002023-01-17T22:42:19.214+01:00Srećan čovek <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><span style="font-family: verdana;">Ljude muče različite stvari. Lista stvari zbog koje je neko srećan ili nesrećan
je duga.<br />
A ono, šta je sreća, a šta je nesreća? Šta to čoveka čini srećnim čovekom, a
šta ga čini nesrećnim čovekom?<br />
<br />
Sreća nije neko blic osećanje. To je euforija. Sreća je stanje svesti čak i
kad se čovek nađe u nesrećnim okolnostima i kad je zbog nečeg tužan. Nesreća je
dugotrajna frustracija.<br />
<br />
Sreća je unutrašnja senzacija. Ako se zasniva na spoljašnjim senzacijama,
limitirana je i na klimavim nogama. Ako postoji "ako" postoji uslov.
Na primer, kakve veze ima moja lična sreća sa tim da li je neki moj rođak u
zatvoru ili ne i da li među ljudima koje smatram "prijateljima" ima
"pokvarenih"? Kao i ljubav, tako i sreća ima sijaset pogrešnih
definicija koje ljude dovode u zabludu. Herojstvo recimo je vrhunski čin
samouništenja čoveka kao jedinke. To nije jedinica mere za empatiju i dobrotu,
već za autodestrukciju. Na ovom prostoru ljudi, NAROČITO ŽENE, imaju
inprintovanu zabranu na ljubav prema sebi odakle počinje sve. I sreća i
nesreća. Ovde ne pričam o egoizmu i narcisoidnosti, već o ljubavi. Drugi
"neprijatelj" sreće su očekivanja. Od sebe i od drugih. Leglo
frustracije.<br />
<br />
Nisam slučajno reči "prijatelj" i "neprijatelj" stavila
pod navodnike. Koncept prijateljstva i neprijateljstva, je po mom dubokom
uverenju, iskonstruisana pojava. Kada bi svaki čovek dao svoju ličnu definiciju
neprijateljstva inverzivnom metodom bi došao do definicije prijateljstva. Ova
dva pojma nisu puko davanje i ne davanje, ova dva pojma su sublimacija
očekivanja i odsustva ispunjenja tih očekivanja. I onda dođemo do čuvene
ljubavi. Ne zaljubljenosti, ljubavi. Ako ono što neko smatra ljubavlju sadrži
očekivanja onda to nije ljubav, već uzročno-posledični proces, nije stanje. A
ljubav je stanje. Bolest na primer nije stanje. To je situacija.<br />
<br />
Mislim da kad ljudi duboko i istinski razumeju koliko je sve relativno
(strah na primer) i koliko je promena kao takva jedina konstanta, kad probleme
počnu da percipiraju kao situacije, lakše postižu stanje sreće.<br />
<br />
Možeš biti tužan iako si srećan i obrnuto. Suprotno od tuge nije sreća, već
radost. Tuga i radost su samo situacije koje traju duže ili kraće. Sreća nije
ni zadovoljstvo. Zadovoljstvo je ispunjeno očekivanje na očekivan način.<br />
<br />
Suprotno od ljubavi nije mržnja, već ne postojanje ljubavi. Mržnja je teška
frustracija izazvana dugotrajnjim odsustvom ispunjenja očekivanja.<br />
<br />
Čovek koji gaji ljubav prema sebi u skladu je sa samim sobom takvim kakav je
i srećan je. On ima ljude koje voli, ali ti ljudi nisu njegovi prijatelji koji
mogu postati neprijatelji.<br />
<br />
Srećan čovek je srećan i kad je ponekad tužan.<br />
<br />
Srećan čovek ne može da mrzi.<br />
<br />
Srećan čovek je saosećajan, razume, ali se ne žrtvuje, ne želi da bude
heroj, ne spašava.<br />
<br />
Srećan čovek inspiriše, ne zahteva i ne očekuje.<br />
<br />
Srećan čovek nema grižu savesti koja dolazi iz straha da nije ispunio nečija
očekivanja.<br />
<br />
Srećan čovek je miran, čak i kad se nađe u buri.<br />
<br />
Srećan čovek ima veru. Ne religiozne stavove i osećanja, veru
generalno.<br />
<br />
Srećan čovek je zdrav. Zdrav je jer je srećan.<br />
<br />
Srećan čovek istinski zna šta je njegov "problem", a šta
nije.<br />
<br />
Srećan čovek ima jasno definisane granice svog bića i nema problem da te
saopšti drugim ljudima.<br />
<br />
Srećan čovek duboko i istinski poštuje. Sebe, svoje granice, vreme i
prostor, druge, njihove granice, vreme i prostor, prirodu, život kao
takav.<br />
<br />
Srećan čovek iz daleka izglada isto kao i nesrećan, tek kad mu se približiš,
možeš da ga prepoznaš.<br />
<br /><br /></span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdhlcnocSr2Egk0vGM5rLx9gmnlBCQeS0ofivooW1d6RKokQ5fUE5QN_44kO4U6z4jK6eDhbGEv6VxhubVHSmqZIC-3jW93wGk5oTE7a4BPPrlFNqVStK3T3aNrsiEcrxhjIcbcN3rC3nnEqsbnZNdkmHizGsxsR3JD7J9rL41ZWPfTgRnC5z2GXHI/s612/istockphoto-587813628-612x612.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="408" data-original-width="612" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdhlcnocSr2Egk0vGM5rLx9gmnlBCQeS0ofivooW1d6RKokQ5fUE5QN_44kO4U6z4jK6eDhbGEv6VxhubVHSmqZIC-3jW93wGk5oTE7a4BPPrlFNqVStK3T3aNrsiEcrxhjIcbcN3rC3nnEqsbnZNdkmHizGsxsR3JD7J9rL41ZWPfTgRnC5z2GXHI/w400-h266/istockphoto-587813628-612x612.jpg" width="400" /></a></div><br /></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-44125869664563352062013-06-30T02:05:00.001+02:002023-01-17T22:42:41.081+01:00Vidim te<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Volim da posmatram ljude. Na ulici, u prevozu, na pijaci. Ljude koji stoje,
sede, ne govore. Volim da gledam ljude dok ćute.</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">I svako lice je drugačije. Oči, nos, usta, brada. I svako telo je drugačije.
Prsti, stopala, strukovi. Svako drugačije hoda. Svako drugačije stoji.</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Svojevremeno mi je to bila glavna zabava na velikim i dugim sastancima. Da
posmatram ljude kako se igraju olovkom, kako crtaju u svojim notesima krugove i
kvadrate, cvetiće, oči, ispisuju svoja imena. Kako se češkaju i nameštaju
garderobu kada dođe njihov red da nešto kažu. U kom položaju su im ruke, gde
gledaju i kako. Ljudi su najinteresantnije knjige.</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ljudi su lepi. Svi. Lepi su kad se smeju i ako nemaju sve pravilne zube i
sve zube na broju. Lepi su kad grickaju nokte, kad nervozno čekaju i gledaju na
sat, kad brzo kucaju poruke u mobilnom, kad zamišljeno gledaju u daljinu, kad
se znoje i kad čkilje od ledenog vetra, kad su mokri od kiše. Ljudi su lepi i
kad ne mirišu lepo i kad im je garderoba pohabana i prljava. Ruke su im lepe i
kad su ispucale i prljave. Lica su im lepa i kad su išarana ožiljcima i borama.</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Lepi su u svojoj različitosti, u tome što od mlijarde ljudi na ovom svetu ne
postoji duplikat i što je svaki čovek svet za sebe koji svuda sa sobom nosi.
Milijarde svetova!</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">I svaki put kad dvoje ljudi jedno drugom kažu "Dobar dan" njihovi
svetovi se dodirnu. Dodirnu im se granice tih nevidljivih prostranstava.
Pogledaju se. I svaki od tih svetova ima svoju gravitaciju, minska polja,
zelene, cvetne livade i nebo. Nekad potpuno plavo bez i jednog oblaka, nekad
modro, noćno. Nekad sa mnoštvom zvezda. Nekad ti svetovi imaju reke i mora, a
nekad pustinju. Nekad su ti svetovi sivi betonski blokovi sa samo jednim teškim
metalnim vratima. Zaključanim. Nekad u tim svetovima ima i životinja, nekad
divljih, a nekad pripitomljenih. Nekad ima biljaka, onih cvetnih i onih sa
bodljama. I svaki svet ima svoje Sunce i svoj Mesec. Zamislite. Milijardu
Sunaca i milijardu Meseca!</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ima svetova čije su granice niske drvene ograde koje se lako preskaču.
Staneš na ivicu i ispred tebe ravnica, široka i dugačka u nedogled. Prosto te
mami da preskočiš ogradu i da potrčiš. Ima svetova na čijim granicama su
bodljikave žice. Svuda metalni znakovi "Opasno po život" i
"Privatan posed".</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">Ni u jednom od tih svetova ne može stalno da pada kiša i da sija sunce.
Vreme se stalno smenjuje. U dužim ili kraćim intervalima. Ne može stalno da
bude led i ne može stalno da sve cveta, ma šta vlasnici tih svetova mislili i
želeli. I nema vremesnke prognoze za tvoj svet. I nema udžbenika "World -
How to" i "World for dummies".</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">I kako rasteš i tvoj svet raste. Kad si mali, vlasnik si malog sveta. Što si
stariji tvoj svet je veći. U njemu su sve ulice kojima si ikad hodao, delovi
svetova ljudi koje si sretao, delovi svetova koje si pročitao u knjigama,
snimci svetova filmova koje si gledao, zvukovi svetova koje si slušao, boje
slika koje si video...</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif">I kad sretneš nekog, zastani. Baci pogled preko ograde. Zagledaj se. Nasmej
se i kaži "Vidim te".</span><br />
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"><br /></span>
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvZ6RXrjDheOuHrrq0VfcTjvX59419EruoyxL5f7aczTkaHejUoE59Auffiws0mS1m281bgoaHR4RaS3oH5BViy-DnzXLY6fCB0JSUyDg1205YoMVEs8wsn2a0795DswDIQoyApLRU9GM/s1600/11179962_10206861846729731_2362858499975965101_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvZ6RXrjDheOuHrrq0VfcTjvX59419EruoyxL5f7aczTkaHejUoE59Auffiws0mS1m281bgoaHR4RaS3oH5BViy-DnzXLY6fCB0JSUyDg1205YoMVEs8wsn2a0795DswDIQoyApLRU9GM/s320/11179962_10206861846729731_2362858499975965101_n.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: center;">
<span face=""Trebuchet MS",sans-serif"></span> </div>
</div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-80839493718437783372013-06-21T02:08:00.001+02:002023-01-17T22:45:45.046+01:00O poštenju i utopizmu <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:RelyOnVML/>
<o:AllowPNG/>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves>false</w:TrackMoves>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt;
mso-para-margin-top:0in;
mso-para-margin-right:0in;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0in;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
</style>
<![endif]-->
<br />
Danas sam pročitala jednu rečenicu koja me je baš naterala na razmišljanje.
Da se razumemo, razmišljam ja stalno. Mislim da svi stalno razmišljaju. Čak i
oni za koje mislimo da ne razmišljaju, rade oni to, ali ne na drugima shavtljiv
način. Možda je tačnije da kažem da sam se zamislila.<br />
<br />
Jedan talentovani <a href="http://graforidza.com/">dizajner</a> javno je
priznao da će pokloniti logo koji radi jednoj studentskoj organizaciji i duboko
iskreno dodao: "Majka bi bila ponosna na mene, ali problem je što od
poštenja može da se umre".<br />
<br />
Ne znam zašto sam se odmah setila čuvene akcije postitovske Jugoslavije
"Imaš kuću, vrati stan" i potonjeg "Zajma za preporod
Srbije", a odmah nakon toga i miliona ljudi koji su godinama uredno
plaćali RTS pretplatu da bi sada sve to bilo puj-pike-ne važi.<br />
<br />
U kom trenutku tačno nam se dogodilo da se poštenje i biti fer u životu
izjednači s glupošću? U kom tačno trenutku je prestalo da nam bude važno da li
je neko iz poštene kuće? U kom trenutku tačno smo počeli da se divimo ili
zavidimo onima koji imaju talenat da budu nepošteni i u manjem ili većem obimu
nekog prevedu žednog preko vode, da nekog preveslaju? Ne, nije ovo priča o
Srbiji i politici u njoj. Ovo je priča o nama ljudima.<br />
<br />
Pripadam generaciji Titovih pionira. Moj deda je bio komunista u pravom
smislu te reči. Partizan. Doneo je sa Sremskog fronta dva ordena. Posle rata
putovao je po celoj FNRJ i držao političku nastavu. Povukao se iz cele te
zavrzlame kada je video kako se mulja na jednoj lepoj ideji kao što je
komunizam i vratio se u svoje selo u Banatu, posvetio se svom mesarskom zanatu
i čitanju knjiga. Ceo život je čitao Politiku, uredno plaćao račune i vozio
bicikl iako je imao popriličnu ušteđevinu. Na njegovoj sahrani bilo je
neverovatno mnogo ljudi koji su se međusobno došaptavali kako je bio pošten
čovek. U realnosti, te davne 1988. godine kada je izdahnuo, on je bio zbog tog
svog poštenja poštovan čovek. Danas bi bio budala.<br />
</span><div align="center" class="separator" style="text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBGsws-S47lo91rtDrZrmh0nTNmUWLYOOeJqzkKY3JwWapg1GAG2IEkKleYDSVloDzV2EsAzw-4H8J7Dh6fCrdFJmysXhnq5jJKdxaSuvGGhzFtJ6x4wWyPy_Fg8MuBm_HED-jtm2w4yk/s1600/3.jpg"><span style="font-family: verdana; mso-no-proof: yes; text-decoration: none; text-underline: none;">
</span></a></div>
<div align="center" style="text-align: center;">
<span style="font-family: verdana;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPL2cteHx2R-5s9c5EE--Sb0uCwNmYEREyZi0x8ufHyE-HNuo3SrlC3TIoZEHLQHAJncvZsLlnIeWCmQQH7OZWhdZ7VGKLg9zie6EfiGhGQVrXGQyft_0wtBzr8mOF9W-jmnOqCUFlkZc29ep8pDi7jQUg0cRgWm03tXzivMR1ANNbLYh8MyNOcgPO/s324/Budimir%20i%20Evica%20Novicic.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="324" data-original-width="240" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPL2cteHx2R-5s9c5EE--Sb0uCwNmYEREyZi0x8ufHyE-HNuo3SrlC3TIoZEHLQHAJncvZsLlnIeWCmQQH7OZWhdZ7VGKLg9zie6EfiGhGQVrXGQyft_0wtBzr8mOF9W-jmnOqCUFlkZc29ep8pDi7jQUg0cRgWm03tXzivMR1ANNbLYh8MyNOcgPO/s320/Budimir%20i%20Evica%20Novicic.jpg" width="237" /></a></div><br /><div align="center" style="text-align: center;"><br /></div>
<div align="center" style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: verdana;">Budimir i Evica Novičić, Sremska
Mitrovica, 1946.</span></i></div>
<span style="font-family: verdana;"><br />
Da li se poštenje uči ili se s njim prosto rodimo? Ne znam... I šta je uopšte
poštenje? Englezi za poštenje imaju dve reči - fairness i honesty. Ono u sebi
sadrži i ne ukradi i ne laži i ne varaj. Budi fer. Budi iskren. Čini dobra dela
i ne očekuj ništa za uzvrat. Pomozi kad možeš, ne odmaži kad ne moraš. Ne budi
alav i pohlepan. Ne iskorišćavaj ljude za svoje interese. Daruj. Budi odgovoran
prema sebi podjednako kao i prema drugima. Ili obrnuto. Mirno spavaj.<br />
Ne želim da verujem da će poštenje u ljudima izumreti. Verujem da će ono
opet biti popularno i poželjno. Možda ja to ne doživim, ali verujem da moje
dete i njena generacija hoće. Verujem u hipstere koji će promeniti svet.
Karikiram, ali ako sve više mladih istražuje tehnološku prošlost, kupuje
vokmene i kasete na buvljacima, raskupusane knjige i ostale relikvije prošlih
vremena, da će negde u nekoj second hand radnji naleteti na poštenje kome će
jedino biti potrebno da neko oduva prašinu s njega i da bude kao novo i
upotrebljivo.<br />
<br />
Verujem da je sve ovo nepoštenje koje nas okružuje neki teži oblik gripa
izazvan nedostatkom novca. Kapitalizmom kao takvim. Nemam dokaza, ali osećam da
se isti polako urušava. Sporo, ali sigurno. Sporadično isplivavaju priče o
ljudima koji žive bez novca, hrane se onim što nađu u prirodi ili dobiju od
nekog. Ljudi se polako, ali sigurno vraćaju u sela, okreću se prirodi i za
hranu i za lek i za energiju. Umetnici polako prestaju da, u savezu sa
posrednicima, određuju cenu svojoj umetnosti i pozivaju ljude da ako žele
doniraju novac onoliko koliko oni misle da to što vide, čuju ili pročitaju
vredi. Ovim nepoštenim takvi ljudi su budale. Mnogim ljudima koje poznajem i
meni nisu. Zaigra nam srce još uvek na dobrotu i plemenitost, na poštenje i
čestitost, na fairplay i iskrenost.<br />
<br />
Ima nade. Novi svetski poredak je neminovan. Utopista sam znam. I komunista
na dedu. </span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-64105126989420881412013-04-07T02:15:00.001+02:002023-01-17T22:46:07.129+01:00Tako su nas majke učile<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><span style="font-family: verdana;">Žene su kompleksna bića. Evolucija nas je takvim napravila. Za početak
vidimo svet drugačije od muškaraca. Fizički. Još iz vremena pećine. Muškarci su
išli u lov. Njihov posao je bio da donesu hranu, dakle da ulove životinju. Da
biste ulovili životinju potrebni su koncentracija i fokus. Da tražiš i vidiš
samo jedno. Za to vreme, žene su bile u pećini ili ispred nje. Njihov posao je
bio da paze. Na sebe i decu. Na divlje zveri koje mogu da nju i decu ugroze dok
one pripremaju hranu. Ako su išle u polje da prikupe biljke isto su morale da
rade. Njihov vidokurg bio je širok kao wide screen.<br />
<br />
I ta razlika u vidokrugu se raširila na sve svere života muške i ženske
jedinke. Verujem da muškarce i žene upravo to suštinski razlikuje i da odatle
ide i sve drugo. U toj razlici leže sve disfunkcije i sva kompatibilnost između
muškaraca i žena. Sve ljubavi i mržnje, sva razumevanja i nerazumevanja, sve
lepo i sve ružno, svi principi. Principi života, nauke, religije, umetnosti,
prirode. U toj prostoj i jednostavnoj stvari. Muški vid versus/i ženski
vid.Odatle idu osećanja, odatle idu misli. Fokus versus disperzija.<br />
<br />
Sva ljudska bića nose u sebi oba pola, nose i muški i ženski princip. Nose
majku i nose oca. Nose fokus i nose disperziju. Naizmenično se privoljuju
jednom ili drugom carstvu, od čega je jedno uvek veće od drugog, dominantnije,
u telu i umu komotnije.<br />
<br />
U toku svog razvoja čovek pokupi svašta. Prvo kupi od majke i oca. Oni
postavljaju emocionalno drvo, kreiraju uverenja. Onda ide šire okruženje,
počevši od baba i deda, vršnjaka, kulture u kojoj žive, onog što uče u školi i
dalje kroz život iz drugih odnosa, ali taj osnovni patern je uvek prisutan.<br />
<br />
Da li ćemo uvek uzročnika događaja u svojim životima tražiti samo u sebi,
samo u drugima ili malo u jednom i malo u drugom i stalno vagati, suštinski je
patern koji preuzimamo od svojih roditelja. Od tog paterna zavisi da li ćemo
svoje roditelje razumeti i opraštati im ili ne. Da li ćemo razumeti sebe i
opršatati sebi. Da li ćemo razumeti druge i opraštati im. Čak i kad ljudi čine
zaista strašne stvari. Kada ubiju. Kada osakate. Kada siluju. Kada da fizički,
psihički i emocionalno zlostavljaju.<br />
<br />
Zbog disperzivnog vida i šire slike, verujem da na ženama leži veća
odgovornost za sopstvene, živote svoje dece, društva i prirode. Najveći
neprijatelj žena na ovoj planeti nisu muškarci već druge žene. Ovde ne pričam o
površnoj ljubomori i zavisti koje žene osećaju prema drugoj, već o suštinskom
zlu koje žene jedna drugoj čine. Davno je žena naučila da ako ima bar jednog
sina biće poštovana više nego ako ima žensku decu. Taj osećaj poštovanja
muškaraca što je na svet donela još jednog muškarca, učinilo je da žena postane
veći borac za muškarca od njega samog i veći neprijatelj žena od muškarca. Tu
je koren. Tu je seme svih silovanja, ubistava i sakaćenja žena. Tu je koren
problema, tu je i rešenje. Zato nisam feministkinja i nikad neću biti.<br />
<br />
Da li ste nekada čuli da se za žensko dete kaže “tuđa kuća”? To nije smislio
muškarac. On ima fokus. To je smislila žena koja ima širu sliku. Žene su te
koje održavaju tradiciju, ne muškarci. Žena je ta koja će da osudi drugi ženu
po svakoj osnovi. Žena je smislila reč “kurva”, ne muškarac. Žena čuva
teritoriju/pećinu, ne muškarac. Žena vaspitava decu, ne muškarac. Žena je ta
koja kodira. “Ćuti. Trpi. Budi dobra i umiljata” kaže ćerki. “Nemoj da
plačeš, hoćeš svi da ti se smeju” kaže sinu. Žene su surovije od
muškaraca. U Africi majke seku klitorise svojim ćerkama kada navrše 10. U
Indiji svekrve svoje snaje polivaju vrelim uljem. U Kini majke daju 20 dolara
babicama da im ubiju ženske bebe odmah po rođenju. A u Srbiji? Pa, okrenite se
oko sebe. Pogledajte svoju majku.<br />
<br />
Muško nasilje nad ženama samo je refleksija ženskog straha da se prekrše
nepisana pravila, da se prekrši tradicija, da se ima sigurnost. Jer tako su nas
majke učile, a njih njihove majke, a njih njihove majke.<br />
<br />
Razumeti i oprostiti i napraviti drugačije. Po cenu da vas osude. I majka i
baba i ćerka.<br />
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb3UKWeOmW8uWo_ONG_YYNcmblBWpLCRcYDJ4W4FRAoXnUCLLdxiShylaA9rZqYmBU4-1YbhsZIXRgOJbq8RCGgy8H0ZkDIRkZpGf3jLhSpq9CBtqmpWQA5zTlHmHVs33Cpw43vISpHus/s1600/379667_10151764405911943_1195689084_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="221" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb3UKWeOmW8uWo_ONG_YYNcmblBWpLCRcYDJ4W4FRAoXnUCLLdxiShylaA9rZqYmBU4-1YbhsZIXRgOJbq8RCGgy8H0ZkDIRkZpGf3jLhSpq9CBtqmpWQA5zTlHmHVs33Cpw43vISpHus/s1600/379667_10151764405911943_1195689084_n.jpg" width="320" /></span></a></div>
<br /></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-966677518875358098.post-16111986818977408212013-03-27T21:14:00.001+01:002023-01-17T22:46:26.578+01:00Život je samo do pola kad nema rock'n'roll-a<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: verdana;"><span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Pamet je relativna stvar. Potpisujem! Ponekad se osećam kao
ludi naučnik koji ume da napravi raketu, ali ne ume da vozi auto. Sve što je
matematika i fizika, nema problema. Čim se ubacim u praktiku, bagujem. I ja bih
sad matematički da dođem do zaključka, al' ne može, brale. Nema formula. Nema
definicija. Ili ima, ali je na klimavim nogama. Prodaje se kao aksiom koji se
ne dokazuje. A meni su potrebni dokazi da verujem!<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></span>
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">I šta je uopšte merilo pameti. Imate ljude koji znaju
napamet ceo svoj telefonski imenik, ali ne mogu bez papira i olovke da
izračunaju zbir dva dvocifrena broja. Jedan faktor inteligencije razvijen,
drugi totalno zakržljao. Nekad smo imali inteligenciju i tačka. Sada imamo
emocionalnu inteligenciju, pa socijalnu inteligenciju. One koji su super
inteligentni, ali ne mogu s ljudima ili ne mogu ni sa samim sobom.<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></span>
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Ima onih koji tvrde da je život jednostavan kao 1+1 = 2, i
onih koji kažu, a ne, nije to baš tako. I ko je tu pametan, a ko je glup? Ko je
dobar, a ko je loš? Gde se završava crno i počinje belo? Moral neću ni da
pominjem!<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></span>
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">I sve te knjige. Razne. Nekad se znalo, ne može svako da
napiše knjigu. Knjiga je bila uzvišena stvar. Knjiga se poštovala. Od nje se
mnogo očekivalo. Najviše nešto pametno. Danas svako može da napiše knjigu. To
je valjda zbog interneta. Sloboda govora i pisanja nikad nije bila veća, šta
god mi mislili. Reči se prosipaju na sve strane. Besplatne su. More reči. Ma,
kakvo more! OKEAN!<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></span>
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">I nije ovo žal za nekim drugim prošlim vremenima. Jok,
more! Jer i sećanje je relativna stvar. Selektovano i secirano na komadiće
izvučene iz konteksta. Percepcija je svima drugačija. Svako vidi svoju verziju
pojava i ima svoju mentalnu mapu, kaže nauka. I istina je onda relativna stvar.<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">I sad se ti snađi, prijatelju. Plivaj.<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></span>
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Slušaj, gledaj, razmišljaj zašto je ovo ovako, a ono onako.
Da sam ja neka vlast, ja bih deci u školi ukinula matematiku. Života mi! Ne
zato što je teška. Uopšte nije. Vrlo je jednostavna. Ukinula bih je jer
zbunjuje. Nigde u životu nećete naći formulu tipa ako ovo uradim ovako dobijam
taj i taj rezultat. Nema! To ne postoji! To što govore o ovome. Propaganda!
Nije istina!<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></span>
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">Dobri matematičari su napeti i u životu se loše snalaze.
Videla sto puta. Čuj videla, znam, jedna sam od njih. Da ima neko reset dugme
što bi to bilo dobro. Da bar mogu da pozatvram sve prozore, isključim se,
ponovo uključim, otvorim prozore i sve da besprekorno radi. Da mogu da uradim
jedan format C. Disk clean up. Ne mere. Mogu samo neki update da organizujem i
to je to.<o:p></o:p></span></span><br />
<br />
</span><div align="center" class="separator" style="text-align: center;">
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQX2PRFqn3WdR93xK75ym6apJr2-IrNiafZsSjvQA25gk8HiJ2JH-_tcYCbP_Bpa__oz1sqz2gKxPjc1k7aF_KILAZTUBeEdamLjeSSn_BxbMTwD5PpYWcS99oqeuzfdtKe-WWTkWrGiY/s1600/I+think.jpg"><span lang="EN-GB" style="color: blue; mso-ansi-language: EN-GB; mso-fareast-language: EN-GB; mso-no-proof: yes; text-decoration: none; text-underline: none;"><v:shapetype coordsize="21600,21600" filled="f" id="_x0000_t75" o:preferrelative="t" o:spt="75" path="m@4@5l@4@11@9@11@9@5xe" stroked="f">
<v:stroke joinstyle="miter">
<v:formulas>
<v:f eqn="if lineDrawn pixelLineWidth 0">
<v:f eqn="sum @0 1 0">
<v:f eqn="sum 0 0 @1">
<v:f eqn="prod @2 1 2">
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelWidth">
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelHeight">
<v:f eqn="sum @0 0 1">
<v:f eqn="prod @6 1 2">
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelWidth">
<v:f eqn="sum @8 21600 0">
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelHeight">
<v:f eqn="sum @10 21600 0">
</v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:formulas>
<v:path gradientshapeok="t" o:connecttype="rect" o:extrusionok="f">
<o:lock aspectratio="t" v:ext="edit">
</o:lock></v:path></v:stroke></v:shapetype><v:shape alt="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQX2PRFqn3WdR93xK75ym6apJr2-IrNiafZsSjvQA25gk8HiJ2JH-_tcYCbP_Bpa__oz1sqz2gKxPjc1k7aF_KILAZTUBeEdamLjeSSn_BxbMTwD5PpYWcS99oqeuzfdtKe-WWTkWrGiY/s320/I+think.jpg" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQX2PRFqn3WdR93xK75ym6apJr2-IrNiafZsSjvQA25gk8HiJ2JH-_tcYCbP_Bpa__oz1sqz2gKxPjc1k7aF_KILAZTUBeEdamLjeSSn_BxbMTwD5PpYWcS99oqeuzfdtKe-WWTkWrGiY/s1600/I+think.jpg" id="Picture_x0020_31" o:button="t" o:spid="_x0000_i1025" style="height: 183.75pt; mso-wrap-style: square; visibility: visible; width: 240pt;" type="#_x0000_t75">
<v:fill o:detectmouseclick="t">
<v:imagedata o:title="I+think" src="file:///C:\Users\Iris\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image001.jpg">
</v:imagedata></v:fill></v:shape></span></a><o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: verdana;"><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif">I da slušam muziku. Eto to mogu. Jer "život je samo do
pola, kad nema rock'n'roll-a" što bi rekaa Milić Vukašinović.<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif"><br /></span></span>
<br />
</span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjaBacQai1Ytb27GpOC5D2gWbbR7rH8kBNekGXskFH0hdMdmAAHhpgsKUawVwDeajOc-_8yXf5wbeLV7GPa212rGeTO0o-nvpPgjte1TpP2ZW3Gc83LTX41vKAfKGtwFem_CBIjE7FSn7E/s1600/x354-q80.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: verdana;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjaBacQai1Ytb27GpOC5D2gWbbR7rH8kBNekGXskFH0hdMdmAAHhpgsKUawVwDeajOc-_8yXf5wbeLV7GPa212rGeTO0o-nvpPgjte1TpP2ZW3Gc83LTX41vKAfKGtwFem_CBIjE7FSn7E/s320/x354-q80.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span lang="EN-US"><span face="Trebuchet MS, sans-serif" style="font-family: verdana;"><br /></span></span>
<span lang="EN-US"><br /></span></div>
Monika Kuzmanovićhttp://www.blogger.com/profile/05346349071296286227noreply@blogger.com0