среда, 17. јул 2013.

Srećan čovek

Ljude muče različite stvari. Lista stvari zbog koje je neko srećan ili nesrećan je duga.
A ono, šta je sreća, a šta je nesreća? Šta to čoveka čini srećnim čovekom, a šta ga čini nesrećnim čovekom?

Sreća nije neko blic osećanje. To je euforija. Sreća je stanje svesti čak i kad se čovek nađe u nesrećnim okolnostima i kad je zbog nečeg tužan. Nesreća je dugotrajna frustracija.

Sreća je unutrašnja senzacija. Ako se zasniva na spoljašnjim senzacijama, limitirana je i na klimavim nogama. Ako postoji "ako" postoji uslov. Na primer, kakve veze ima moja lična sreća sa tim da li je neki moj rođak u zatvoru ili ne i da li među ljudima koje smatram "prijateljima" ima "pokvarenih"? Kao i ljubav, tako i sreća ima sijaset pogrešnih definicija koje ljude dovode u zabludu. Herojstvo recimo je vrhunski čin samouništenja čoveka kao jedinke. To nije jedinica mere za empatiju i dobrotu, već za autodestrukciju. Na ovom prostoru ljudi, NAROČITO ŽENE, imaju inprintovanu zabranu na ljubav prema sebi odakle počinje sve. I sreća i nesreća. Ovde ne pričam o egoizmu i narcisoidnosti, već o ljubavi. Drugi "neprijatelj" sreće su očekivanja. Od sebe i od drugih. Leglo frustracije.

Nisam slučajno reči "prijatelj" i "neprijatelj" stavila pod navodnike. Koncept prijateljstva i neprijateljstva, je po mom dubokom uverenju, iskonstruisana pojava. Kada bi svaki čovek dao svoju ličnu definiciju neprijateljstva inverzivnom metodom bi došao do definicije prijateljstva. Ova dva pojma nisu puko davanje i ne davanje, ova dva pojma su sublimacija očekivanja i odsustva ispunjenja tih očekivanja. I onda dođemo do čuvene ljubavi. Ne zaljubljenosti, ljubavi. Ako ono što neko smatra ljubavlju sadrži očekivanja onda to nije ljubav, već uzročno-posledični proces, nije stanje. A ljubav je stanje. Bolest na primer nije stanje. To je situacija.

Mislim da kad ljudi duboko i istinski razumeju koliko je sve relativno (strah na primer) i koliko je promena kao takva jedina konstanta, kad probleme počnu da percipiraju kao situacije, lakše postižu stanje sreće.

Možeš biti tužan iako si srećan i obrnuto. Suprotno od tuge nije sreća, već radost. Tuga i radost su samo situacije koje traju duže ili kraće. Sreća nije ni zadovoljstvo. Zadovoljstvo je ispunjeno očekivanje na očekivan način.

Suprotno od ljubavi nije mržnja, već ne postojanje ljubavi. Mržnja je teška frustracija izazvana dugotrajnjim odsustvom ispunjenja očekivanja.

Čovek koji gaji ljubav prema sebi u skladu je sa samim sobom takvim kakav je i srećan je. On ima ljude koje voli, ali ti ljudi nisu njegovi prijatelji koji mogu postati neprijatelji.

Srećan čovek je srećan i kad je ponekad tužan.

Srećan čovek ne može da mrzi.

Srećan čovek je saosećajan, razume, ali se ne žrtvuje, ne želi da bude heroj, ne spašava.

Srećan čovek inspiriše, ne zahteva i ne očekuje.

Srećan čovek nema grižu savesti koja dolazi iz straha da nije ispunio nečija očekivanja.

Srećan čovek je miran, čak i kad se nađe u buri.

Srećan čovek ima veru. Ne religiozne stavove i osećanja, veru generalno.

Srećan čovek je zdrav. Zdrav je jer je srećan.

Srećan čovek istinski zna šta je njegov "problem", a šta nije.

Srećan čovek ima jasno definisane granice svog bića i nema problem da te saopšti drugim ljudima.

Srećan čovek duboko i istinski poštuje. Sebe, svoje granice, vreme i prostor, druge, njihove granice, vreme i prostor, prirodu, život kao takav.

Srećan čovek iz daleka izglada isto kao i nesrećan, tek kad mu se približiš, možeš da ga prepoznaš.