среда, 25. јун 2014.

Ja te volim, a ti kako hoćeš

To je to.

To je ljubav.

Voliš, ne pitaš.

Ne pitaš za dozvolu.

Ne kažeš "Ej, izvini, je l' mogu da te volim?"

To ne postoji!

Sve i da je neko nekad pitao (al' stvarno, zajebancija se ne računa) i neko ti kaže "Ne može".

I šta!? Ti, kao, prestaneš da voliš.

Malo sutra!

Voliš, ne pitaš.

I uvek voliš isto. Kako ti znaš. Ne kako treba. Ili kako je neko naručio.

I možeš da voliš, a da niko ništa ne primećuje. Ni taj neko koga voliš, ni niko, niko :) Samo tako ćutiš i voliš. I lepo ti. Mislim, može malo i da ti ne bude lepo, al' nije strašno što ti nije lepo, nego ti je nekako lepo što ti nije lepo :) Zvuči komplikovano, a nije. Prosto je.

Kad nekog voliš, taj neko ne mora da radi ništa posebno, niti da izgleda nešto posebno. Dovoljno je da postoji. Ili da je postojao i da ti tog nekog znaš. Možeš čak i da voliš nekog ko uopšte stvarno ne postoji, nego ga je neko izmislio, nacrtao, opisao.

Realno, ljubav je sebična. Postojiš ti i tvoja ljubav koja ne pita za dozvolu. Ona nije nešto što je opipljivo i vidljivo, samo je tu. Ljubav može toliko da bude sebična da može da ti bude samo ona dovoljna. Mislim, da ti ne treba "predmet" tvoje ljubavi da tebi bude lepo, dovoljna je samo ta ljubav. Tako možeš da voliš nekog ko je fizički veoma daleko i koga nisi dugo video, a ljubav je i dalje tu.

S druge strane, ljubav je i nesebična. Ti kad nekog voliš, ništa ne očekuješ i ne tražiš za uzvrat, da ti neko nešto da ili da učini nešto za tebe, da te izmasira ili da ti nešto kupi, skuva kafu, napravi kolače. To je već trgovina. Jeste! Trgovina je! Kad nekog voliš dovoljno je da ga vidiš. Samo da gledaš. Dobro, ne bi bilo loše i da nekako prođe pored da možeš tu osobu i da pomirišeš. I to je to! To je dovoljno. Sve drugo posle toga u kontekstu "da li bi" i "ja bih" je trgovina.

Kažu, ima mnogo vrsta ljubavi. Nije tačno! Postoji samo jedna vrsta ljubavi - ljubav kao takva, nema brendova. Tipa roditeljska, prijateljska, partnerska, platonska, ova, ona. Ne! Ljubav je jedna, predmeti ljubavi se razlikuju. Manifestacija trgovine se razlikuje.

Jedini problem kod ljubavi je taj što bi to što voliš stalno ljubio :) Mislim, to uopšte nije problem kad je "predmet" ljubavi prisutan i on tebe isto voli (dakle, sarađuje). Problem nastaje kad "predmet" ljubavi nije prisutan i ne može stalno da se ljubi ili kad "predmet" ljubavi neće da sarađuje jer nema ljubav.

Dakle, da zaključimo. Nije muka ljubav, muka je ljubljenje. Mislim, muka kad ne može da se ljubi ljubav. I onda si tako malo tužan, i svašta te nešto boli, srce ponajviše. Pa, se skupi, napravi se kao da ga nema. I onda ljudi koji vole, a ne mogu da ljube, postanu tako malo hladni, kameni, a u stvari nisu, nego im se srce skupilo. I kad neko dugo, baš baš dugo, ne može da ljubi onog koga voli, njemu se srce toliko skupi, da postane malo kao kliker, ili kao grašak i na kraju čak i kao zrno peska. Još je tu, al' ga nema. Pa, je nervozan, pa je ljut. Kako i ne bi bio kad mu se srce skupilo.

I tako kad vidite nekog takvog, znajte da on nije loš, samo mu se srce skupilo od neljubljenja onog koga voli.

I poljubite ga.

Ako smete.



18 коментара:

  1. Анониман25. јун 2014. 13:58

    uze mi rec iz usta... mislim, uze mi sve ove reci iz usta :) :) :)

    ОдговориИзбриши